Subatomska čestica: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nadopunio Subatomska čestica |
|||
Redak 3:
[[datoteka:Cloud chamber bionerd.jpg|mini|desno|250px|[[Maglena komora]] s vidljivim linijama [[ionizirajuće zračenje|ionizirajućeg zračenja]] (kratke, debele: [[Alfa-čestica|alfa-čestice]]; duge, tanke: [[beta-čestica|beta-čestice]]).]]
[[datoteka:PositronDiscovery.jpg|mini|desno|250px|Prva ikad napravljena slika [[pozitron]]a
'''Subatomska čestica''' je čestica manja od [[atom]]a, bilo da su sastavni dio atoma ([[elektron]], [[proton]] i [[neutron]]) ili nastaju pri sudarima čestica u [[Akcelerator čestica|akceleratorskim]] pokusima. [[Hipoteza]] o postojanju atoma, nedjeljivih i nepromjenljivih tvorevina, najsitnijih građevnih blokova tvari, nastala je u [[Stara Grčka|antičkoj Grčkoj]] ([[Demokrit]]). U 19. stoljeću prevladalo je atomističko shvaćanje tvari, ali se postavilo i pitanje jesu li atomi, najsitnije čestice koje nose svojstva [[Kemijski element|kemijskih elemenata]], zaista nedjeljivi. Ni sama definicija subatomske čestice nije sasvim čvrsta. Mnoge stvorene čestice izrazito su nestabilne (kratkoživuće) i nisu elementarni sastojak [[materija|materije]] u istom smislu kao neutron, proton i elektron. Elementarnost subatomskih čestica treba, dakle, shvatiti tako da one nisu sastavljene od drugih već postojećih čestica i da ne predstavljaju njihova pobuđena stanja. Kako se sve čestice mogu dobiti pretvorbom [[kinetička energija|kinetičke energije]] u [[masa|masu]], najopćenitija bi definicija bila da su subatomske čestice različiti oblici koje tvar poprima pri pretvaranju energije u materiju. <ref> '''subatomske čestice''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58565] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
Redak 135:
| Nije otkrivena
| Magnetski monopol je odvojeni [[Magnetsko polje|magnetski po]]l, magnetski ekvivalent električnom naboju, hipotetička čestica koja bi posjedovala magnetski (sjeverni ili južni) naboj. <ref> '''magnetski monopol''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38057] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
== Antičestice ==
{{glavni|Antičestica}}
Općenito se temeljne subatomske čestice mogu podijeliti na prijenosnike [[Fundamentalne interakcije|sila]] ([[Bozoni|baždarne bozone]]), te na čestice tvari ([[lepton]]e i [[kvark]]ove). Teorija elementarnih čestica pridružuje svakoj čestici i pripadnu nabojno konjugiranu česticu, takozvanu antičesticu. To je shvaćanje potvrđeno 1932. otkrićem [[pozitron]]a, čestice koja ima sva svojstva [[elektron]]a, ali za razliku od njega ima pozitivni [[električni naboj]]. Čestica i pripadna antičestica imaju istu masu, spin i [[vrijeme poluraspada]], ali suprotan električni naboj ili magnetski moment, odnosno okus (e<sup>–</sup> i e<sup>+</sup>, neutron i antineutron). Antičestica može biti identična samoj čestici, kao na primjer u slučaju neutralnoga π-mezona (π<sup>0</sup>), dok se u slučaju neutralnoga kaona čestica i antičestica razlikuju u kvarkovskom okusu (stranosti). Općenito, električki neutralne čestice mogu imati antičestice koje se od njih razlikuju u jednom od više kvarkovskih naboja, ili se razlikuju (na primjer neutrino) u smjeru vrtnje.
== Kvarkovi ==
{{glavni|Kvark}}
Kada su god [[fizičar]]i vjerovali da su pronašli temeljne blokove od kojih je izgrađena [[priroda]], pokazalo se da i ti blokovi imaju strukturu. Tako je bilo s atomima i jezgrama, a potom i sa subatomskim česticama. Danas se još uvijek uzima da su leptoni jednostavne čestice, dok je za hadrone ustanovljena kvarkovska podstruktura. Prema hipotezi o kvarkovima, sva svojstva subatomskih čestica, u prvom redu njihova svojstva simetrije, moraju proizlaziti iz svojstava samih kvarkova. Kombinacijom kvarkova mogu se teorijski dobiti svi mezoni i barioni te prilično dobro objasniti njihova svojstva. Zagonetna je bila činjenica neopažanja samih kvarkova, zatočenje ([[Engleski jezik|engl]]. ''confinement''), koje objašnjava [[kvantna kromodinamika]]. Prema njoj, kvarkovi posjeduju dinamički naboj (boju) koji je izvor [[gluon]]â, prijenosnikâ [[Jaka nuklearna sila|jake sile]], koji i sami posjeduju taj naboj. Gluoni imaju značajnu ulogu i u hadronima. Primjerice, najveći dio mase protona (a time i sve tvari koja nas okružuje) ima podrijetlo u gluonima kao čistoj energiji, što je uvjerljiva demonstracija Einsteinove [[Ekvivalencija mase i energije|ekvivalencije mase i energije]].
== Izvori ==
{{izvori|2}}
{{Organizacija živog svijeta}}
[[Kategorija:Nuklearna fizika]]
| |||