Crkva sv. Jurja u Petrovaradinu: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
[[File:SvJurajPetrovaradina.jpg|mini|300px|desno|Crkva sv. Jurja u Petrovaradinu, pogled sa stuba petrovaradinske tvrđave]]
 
Crkva [[sveti Juraj|sv. Jurja]] u [[Petrovaradin|Petrovaradinu]] nalazi se u [[podgrađe|podgrađu]] [[petrovaradinska tvrđava|petrovaradinske tvrđave]]. U [[Srijem]]u, [[Vojvodina|Vojvodini]]. U toj crkvi je [[16. listopada]] [[1801.]] kršten hrvatski ban [[Josip Jelačić]].
[[File:SvJurajasakoraa.jpg|mini|300px|desno|Crkva sv. Jurja u Petrovaradinu, unutrašnjost]]
[[File:SvJurajorguljea.jpg|mini|300px|desno|Crkva sv. Jurja u Petrovaradinu, orgulje]]
Redak 11:
 
Crkvu su poslije odlaska [[Turci|Turaka]] izgradili [[Isusovci]].
Isusovce je u Petrovaradin doveo kardinal, grof [[Leopold Karlo Kolonić]], za vrijeme isusovačkog generala o. Tirza Gonzalesa de Aantella (1687-1703.) u Rimu. Imena petrovaradinskih isusovaca prvi put nalazimo u šematizmu isusovačkog reda iz [[1695.]] godine, u kojem se spominje o. Ivan Farkaš kao starješina, a o. Ignacije Rames kao dušobrižnik za Nijemce u Petrovaradinu. Petrovaradinska Isusovačka misija je jedna od jedanaest osnovanih misija u tadašnjoj austrijskoj provinciji.
 
Isusovci su u Petrovaradinu obavljali župničke poslove iako nije postojala župa. Ovi navodi dokazuju činjenicu da prilikom dolaska isusovaca u Petrovaradinu nije bilo crkve, osim male kapele svetog Jurja u Gornjoj tvrđavi (koja je davno porušena). U namjeri da bi što skorije došli do crkve, zamolili su isusovci kardinala Kolonića da im se preda za bogosluženje napuštena džamija kod Tekija, udaljena četiri kilometra od Petrovaradina. Ovu džamiju pretvorili su u [[Crkva Gospe Snježne na Tekijama|kapelu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije]]. U obnovljenoj crkvi na [[Tekije|Tekijama]] obavljali su isusovci vjersku službu.
Redak 17:
Čim su se isusovci afirmirali u Petrovaradinu, počeli su zidati crkvu sv. Jurja. Prema Matiji Paviću, koji se poziva na zapisnik kanonskih vizitacija biskupa [[Ladislav Szőreny| Szőrenyia]] iz 1736-1746. godine, gradnja je financirana iz milodara, koji su tokom godine nadmašili svotu od 500 rajnskih forinti. Crkvu je u kratkom roku sagradio poduzetni i sposobni isusovac Ivan Farkaš, tako da je u njoj, već iste godine (1701.), uza silno mnoštvo, svečano proslavljeno Ignacijevo, 31. srpnja. Crkva je posvećena 20. svibnja 1714. godine.
 
Kanonski je župa osnovana u Tvrđi po kardinalu Koloniću 1701. godine. Župnikom je bio sve do ukinuća reda Družbe isusove 1773. godine, superior komu je Kolonić odredio bir u vinskoj desetini. Isti je odlukom od 13. srpnja 1703., godine izuzeo župu od redovite jurisdikcije srijemskog biskupa i podredio ju neposrednoj jurisdikciji [[Ostrogonska nadbiskupija|ostrogonskoga nadbiskupa]].
 
Crkva je sagrađena u baroknom stilu, bez pretjerivanja i bogatog kićenja. Orijentirana je svojom duljom osi sjever-jug, ako se zanemari odstupanje kuta od 15 stupnjeva prema istoku, odnosno sa začelja zapadu. Glavno pročelje i ulaz u crkvu je na sjevernoj strani, iz Strossmayerove ulice, s pogledom na ulicu Vladimira Nazora (prije Isusovačka potom Ilirska).