Inačica od 25. kolovoza 2014. u 21:52 uredi El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.446 edits slicica ← Starija izmjena		Inačica od 4. rujna 2015. u 17:44 uredi ukloni ovu izmjenu Ingenium 7 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 9.948 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: {{Infookvir svetac ~~[[Datoteka:Ikone_Athanasius_von_Alexandria.jpg\|mini\|desno\|Atanazije Aleksandrijski]]~~ \| ime =Atanazije Aleksandrijski '''Atanazije Aleksandrijski''' (oko [[298]].-[[2. svibnja]] [[373]].) bio je kršćanski [[biskup]] i patrijarh [[Aleksandrija\|Aleksandrije]]. [[Katoličanstvo\|Katolička]] i [[pravoslavlje\|Pravoslavne]] Crkve časte ga kao sveca. U [[Rimokatolička Crkva\|Rimokatoličkoj Crkvi]] on je jedan od crkvenih naučitelja, te se ubraja među četiri velika naučitelja Istočne Crkve. Istočne Crkve slave ga [[18. siječnja]] (datum prijenosa relikvija), a Rimokatolička Crkva [[2. svibnja]] (dan smrti).▼ \| slika = Ikone_Athanasius_von_Alexandria.jpg \| opis_slike = \| naslov = \| nadnevak rođenja = ''oko'' [[298]]. \| mjesto rođenja = Aleksandrija \| nadnevak smrti = [[2. svibnja]] [[373]]. \| mjesto smrti = Aleksandrija \| nadnevak proglašenja slugom Božjim = \| nadnevak proglašenja blaženim = \| nadnevak proglašenja svetim = [[1494.]] \| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]<br>[[Pravoslavna Crkva]]<br>[[Anglikanska Crkva]]<br>[[Luteranska Crkva]] \| nadnevak spomendana = [[2. svibnja]] \| simboli na slikama toga svetca = \| zaštitnik = \| zaštitnik zemljopisno = \| zaštitnik zanimanja = \| glavna svetišta = }} ▲'''Atanazije Aleksandrijski''' (Aleksandrija, ''oko'' [[298]]. - Aleksandrija, [[2. svibnja]] [[373]].) ~~bio je~~. kršćanski [[biskup]] i, patrijarh [[Aleksandrija\|Aleksandrije~~]]. [[Katoličanstvo\|Katolička~~]] i ~~[[pravoslavlje\|Pravoslavne]] Crkve časte ga kao sveca~~svetac. U [[Rimokatolička Crkva\|Rimokatoličkoj Crkvi]] on je jedan od crkvenih naučitelja, te se ubraja među četiri velika naučitelja Istočne Crkve. Istočne Crkve slave ga [[18. siječnja]] (datum prijenosa relikvija), a Rimokatolička Crkva [[2. svibnja]] (dan smrti). == Životopis == Atanazije se rodio u obitelji koja je pripadala višem sloju u [[drevni Egipat\|egipatskom]] gradu Aleksandriji. Vjerojatno mu je bila poznata Aleksandrijska katehetska škola, a mogao je imati oko 10 godina ~~kad~~kada su pod [[Dodatak:Popis rimskih careva\|rimskim carem]] [[Maksimijan]]om stotine kršćana doživjele mučeničku smrt, a među njima su bili i neki od vođa škole. Tadašnji biskup Aleksandar uputio je Atanazija na privatne tečajeve. Oko [[318]]. Atanazije je počeo pisati djelo "''Protiv pogana - O Utjelovljenju''", potvrđujući i tumačeći da je [[Isus]] istovremeno i Bog i čovjek te odbacuje višeboštvo i ~~paganizam~~poganstvo. U svom najvećem teološkom djelu, "''Tri govora protiv arijanaca''", Atanazije naglašava da je Očevo rađanje Sina ili Riječi, nutarnji odnos među njima, a ne nešto što bi se dogodilo u vremenu. Njegovi spisi predstavljaju temelj kršćanske borbe protiv [[arijanstvo\|arijanstva]], kojemu se Atanazije čitavog života protivio. Pokazavši svoje teološko umijeće imenovan je [[arhiđakon]]om i tajnikom [[Sveti Aleksandar aleksandrijski\|biskupa Aleksandra]]. Još kao [[đakon]], Atanazije je [[325]]. pratio svoga biskupa Aleksandra na [[Prvi nicejski sabor]], što ga je sazvao car [[Konstantin I. Veliki]] kako bi se riješilo pitanje nauka što ga je širio Arije, također iz Aleksandrije. [[Grčki jezik\|Grčkim]] izrazom ''homoousios'' (istobitan) na tom je saboru bezrezervno potvrđena savršena jednakost Oca i [[Isus\|Sina]], te je Sin, nasuprot Arijevu nauku, definiran kao rođen, a ne stvoren. Ova je definicija ušla u [[Nicejsko vjerovanje]]~~{{wikizvorM\|[[s:Nicejsko vjerovanje\|tekst]]}}~~. Time je na saboru pobijedila Aleksandrova i Atanazijeva struja, a Arije i njegovi sljedbenici morali su otići u progonstvo. Ubrzo nakon smrti biskupa Aleksandra ([[328]].), kao tridesetogodišnjak, postaje novi biskup i patrijarh Aleksandrije. Sve do [[362]]. morat će, zbog svoje predanosti Nicejskom vjerovanju i sam podnijeti barem pet izgona, a u mnogim će trenucima biti od sviju napušten. Stoga mu se ponekad i pridaje [[latinski]] naziv ''Athanasius contra mundum'' (Atanazije protiv svijeta). ▼ U svom najvećem teološkom djelu, ''Tri govora protiv arijanaca'', Atanazije naglašava da je Očevo rađanje Sina ili Riječi, nutarnji odnos među njima, a ne nešto što bi se dogodilo u vremenu. Njegovi spisi predstavljaju temelj kršćanske borbe protiv [[arijanstvo\|arijanstva]], kojemu se Atanazije čitavog života protivio. [[350]]. Konstans I. je ubijen, a Konstancije II. postaje jedini vladar carstva, te do svoje smrti [[361]]. organizira više mjesnih sinoda u [[Sirmijum]]u (današnja [[Srijemska Mitrovica]]) koji su osudili Atanazija i ostale pristalice Nicejskoga vjerovanja (posebice papu [[Liberije\|Liberija]]). Novi car [[Julijan Apostata]] ([[361]].-[[363]].) progoni sve kršćane, pa tako i Atanazija, koji se bio sklonio kod ~~[[monah]]a~~redovnika [[pustinjak]]a, gdje je napisao poznati "''Život svetog [[Sveti Antun Pustinjak\|Antuna Opata]]''".▼ ~~Pokazavši svoje teološko umijeće imenovan je [[arhiđakon]]om i tajnikom [[Sveti Aleksandar aleksandrijski\|biskupa Aleksandra]].~~ ~~=== Na saboru u Niceji ===~~ ~~{{glavni\|Prvi nicejski sabor}}.~~ ▲Još kao [[đakon]], Atanazije je [[325]]. pratio svoga biskupa Aleksandra na [[Prvi nicejski sabor]], što ga je sazvao car [[Konstantin I. Veliki]] kako bi se riješilo pitanje nauka što ga je širio Arije, također iz Aleksandrije. [[Grčki jezik\|Grčkim]] izrazom ''homoousios'' (istobitan) na tom je saboru bezrezervno potvrđena savršena jednakost Oca i [[Isus\|Sina]], te je Sin, nasuprot Arijevu nauku, definiran kao rođen, a ne stvoren. Ova je definicija ušla u [[Nicejsko vjerovanje]]{{wikizvorM\|[[s:Nicejsko vjerovanje\|tekst]]}}. Time je na saboru pobijedila Aleksandrova i Atanazijeva struja, a Arije i njegovi sljedbenici morali su otići u progonstvo. ~~=== Nakon Prvog nicejskog sabora ===~~ Premda se u Aleksandriju vratio kao pobjednik njegove muke tek počinju. Ubrzo nakon smrti biskupa Aleksandra ([[328]].), kao tridesetogodišnjak, postaje novi biskup i patrijarh Aleksandrije. Sve do [[362]]. morat će, zbog svoje predanosti Nicejskom vjerovanju i sam podnijeti barem pet izgona, a u mnogim će trenucima biti od sviju napušten. Stoga mu se ponekad i pridaje [[latinski jezik\|latinski]] naziv ''Athanasius contra mundum'' (Atanazije protiv svijeta). Za svoga prvog izgnanstva u Treviru [[335.]]-[[337.]] u doba vladavine [[Konstantin I. Veliki\|Konstantina I.]] dovršio je svoje dvostruko djelo ''Protiv pogana - O Utjelovljenju'', u kojem govori o [[Krist\|Kristu]] kao pravom [[Bog\|Bogu]] i pravom [[čovjek\|čovjeku]]. U to je vrijeme u kršćanstvu bila vrlo živa diskusija o [[Presveto Trojstvo (nauk)\|Trojstvu]], a stanje je bilo bitno različito na Zapadu, gdje se Crkva s papom [[Julije I.\|Julijem I.]] doslovno držala Nicejskog vjerovanja, i na Istoku koji je bio spekulativniji i sklon življim raspravama, pa se razmišljanje o Trojstvu kretalo od čistog arijanstva, preko poluarijanstva, do nicejske vjere. Jedan od trojice Konstantinovih sinova i nasljednika, [[Konstancije II.]], bio je pod utjecajem poluarijanca Euzebija Nikomedijskog, i kao takav se protivio Atanaziju. Ipak, njegov brat [[Konstans I.]], koji je vladao [[Levant\|Istokom]], organizirao je, u dogovoru s papom [[Julije I.\|Julijem I.]], [[343]]. godine mjesni [[sinod]] u Sardici (današnja [[Sofija (grad)\|Sofija]]), koji je odlučio da se Atanazije ima vratiti u Aleksandriju. ▲[[350]]. Konstans I. je ubijen, a Konstancije II. postaje jedini vladar carstva, te do svoje smrti [[361]]. organizira više mjesnih sinoda u [[Sirmijum]]u (današnja [[Srijemska Mitrovica]]) koji su osudili Atanazija i ostale pristalice Nicejskoga vjerovanja (posebice papu [[Liberije\|Liberija]]). Novi car [[Julijan Apostata]] ([[361]].-[[363]].) progoni sve kršćane, pa tako i Atanazija, koji se bio sklonio kod [[monah]]a [[pustinjak]]a, gdje je napisao poznati ''Život svetog [[Sveti Antun Pustinjak\|Antuna Opata]]''. ~~=== Kraj progona ===~~ Atanazije je [[363]]. uspio u Aleksandriji sazvati veliki sinod Istočne Crkve, na kojem je još jednom definirana prava vjera, te su potvrđene odluke Prvog nicejskog sabora. Premda je imao vrlo buran život, ipak je umro u svome krevetu [[2. svibnja]] [[373]]. Unatoč tome, njegovo tijelo nije prestalo putovati. U [[srednji vijek\|srednjem vijeku]] njegovo se tijelo našlo u [[Venecija\|Veneciji]], no [[1973]]., prema dogovoru [[Koptska crkva\|koptskog]] patrijarha i pape Šenude III. te rimskog pape [[Pavao VI.\|Pavla VI.]], prenijeto je u [[Kairo]], u koptsku katedralu svetog Marka. == ~~Vidi još~~Poveznice == [[Prvi nicejski sabor]] [[Nicejsko vjerovanje]] Line 38 ⟶ 40: *[[Koptska crkva]] {{Crkveni naučitelji}} {{~~Predložak:~~Crkveni ~~naučitelji~~oci}} ~~{{Predložak:Crkveni oci}}~~ {{GLAVNIRASPORED:Atanazije Aleksandrijski}} Line 49 ⟶ 47: [[Kategorija:Crkveni oci]] [[Kategorija:Crkveni naučitelji]] [[kategorija:Biskupi]]

Atanazije Aleksandrijski: razlika između inačica