Razlika između inačica stranice »Atanazije Aleksandrijski«

Obrisano 510 bajtova ,  prije 4 godine
bez sažetka
(slicica)
{{Infookvir svetac
[[Datoteka:Ikone_Athanasius_von_Alexandria.jpg|mini|desno|Atanazije Aleksandrijski]]
| ime =Atanazije Aleksandrijski
'''Atanazije Aleksandrijski''' (oko [[298]].-[[2. svibnja]] [[373]].) bio je kršćanski [[biskup]] i patrijarh [[Aleksandrija|Aleksandrije]]. [[Katoličanstvo|Katolička]] i [[pravoslavlje|Pravoslavne]] Crkve časte ga kao sveca. U [[Rimokatolička Crkva|Rimokatoličkoj Crkvi]] on je jedan od crkvenih naučitelja, te se ubraja među četiri velika naučitelja Istočne Crkve. Istočne Crkve slave ga [[18. siječnja]] (datum prijenosa relikvija), a Rimokatolička Crkva [[2. svibnja]] (dan smrti).
| slika = Ikone_Athanasius_von_Alexandria.jpg
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja = ''oko'' [[298]].
| mjesto rođenja = Aleksandrija
| nadnevak smrti = [[2. svibnja]] [[373]].
| mjesto smrti = Aleksandrija
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim =
| nadnevak proglašenja svetim = [[1494.]]
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]<br>[[Pravoslavna Crkva]]<br>[[Anglikanska Crkva]]<br>[[Luteranska Crkva]]
| nadnevak spomendana = [[2. svibnja]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| zaštitnik zemljopisno =
| zaštitnik zanimanja =
| glavna svetišta =
}}
'''Atanazije Aleksandrijski''' (Aleksandrija, ''oko'' [[298]]. - Aleksandrija, [[2. svibnja]] [[373]].) bio je. kršćanski [[biskup]] i, patrijarh [[Aleksandrija|Aleksandrije]]. [[Katoličanstvo|Katolička]] i [[pravoslavlje|Pravoslavne]] Crkve časte ga kao svecasvetac. U [[Rimokatolička Crkva|Rimokatoličkoj Crkvi]] on je jedan od crkvenih naučitelja, te se ubraja među četiri velika naučitelja Istočne Crkve. Istočne Crkve slave ga [[18. siječnja]] (datum prijenosa relikvija), a Rimokatolička Crkva [[2. svibnja]] (dan smrti).
 
== Životopis ==
 
Atanazije se rodio u obitelji koja je pripadala višem sloju u [[drevni Egipat|egipatskom]] gradu Aleksandriji. Vjerojatno mu je bila poznata Aleksandrijska katehetska škola, a mogao je imati oko 10 godina kadkada su pod [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimskim carem]] [[Maksimijan]]om stotine kršćana doživjele mučeničku smrt, a među njima su bili i neki od vođa škole. Tadašnji biskup Aleksandar uputio je Atanazija na privatne tečajeve.
 
Oko [[318]]. Atanazije je počeo pisati djelo "''Protiv pogana - O Utjelovljenju''", potvrđujući i tumačeći da je [[Isus]] istovremeno i Bog i čovjek te odbacuje višeboštvo i paganizampoganstvo. U svom najvećem teološkom djelu, "''Tri govora protiv arijanaca''", Atanazije naglašava da je Očevo rađanje Sina ili Riječi, nutarnji odnos među njima, a ne nešto što bi se dogodilo u vremenu. Njegovi spisi predstavljaju temelj kršćanske borbe protiv [[arijanstvo|arijanstva]], kojemu se Atanazije čitavog života protivio. Pokazavši svoje teološko umijeće imenovan je [[arhiđakon]]om i tajnikom [[Sveti Aleksandar aleksandrijski|biskupa Aleksandra]].
 
Još kao [[đakon]], Atanazije je [[325]]. pratio svoga biskupa Aleksandra na [[Prvi nicejski sabor]], što ga je sazvao car [[Konstantin I. Veliki]] kako bi se riješilo pitanje nauka što ga je širio Arije, također iz Aleksandrije. [[Grčki jezik|Grčkim]] izrazom ''homoousios'' (istobitan) na tom je saboru bezrezervno potvrđena savršena jednakost Oca i [[Isus|Sina]], te je Sin, nasuprot Arijevu nauku, definiran kao rođen, a ne stvoren. Ova je definicija ušla u [[Nicejsko vjerovanje]]{{wikizvorM|[[s:Nicejsko vjerovanje|tekst]]}}. Time je na saboru pobijedila Aleksandrova i Atanazijeva struja, a Arije i njegovi sljedbenici morali su otići u progonstvo. Ubrzo nakon smrti biskupa Aleksandra ([[328]].), kao tridesetogodišnjak, postaje novi biskup i patrijarh Aleksandrije. Sve do [[362]]. morat će, zbog svoje predanosti Nicejskom vjerovanju i sam podnijeti barem pet izgona, a u mnogim će trenucima biti od sviju napušten. Stoga mu se ponekad i pridaje [[latinski]] naziv ''Athanasius contra mundum'' (Atanazije protiv svijeta).
U svom najvećem teološkom djelu, ''Tri govora protiv arijanaca'', Atanazije naglašava da je Očevo rađanje Sina ili Riječi, nutarnji odnos među njima, a ne nešto što bi se dogodilo u vremenu. Njegovi spisi predstavljaju temelj kršćanske borbe protiv [[arijanstvo|arijanstva]], kojemu se Atanazije čitavog života protivio.
 
[[350]]. Konstans I. je ubijen, a Konstancije II. postaje jedini vladar carstva, te do svoje smrti [[361]]. organizira više mjesnih sinoda u [[Sirmijum]]u (današnja [[Srijemska Mitrovica]]) koji su osudili Atanazija i ostale pristalice Nicejskoga vjerovanja (posebice papu [[Liberije|Liberija]]). Novi car [[Julijan Apostata]] ([[361]].-[[363]].) progoni sve kršćane, pa tako i Atanazija, koji se bio sklonio kod [[monah]]aredovnika [[pustinjak]]a, gdje je napisao poznati "''Život svetog [[Sveti Antun Pustinjak|Antuna Opata]]''".
Pokazavši svoje teološko umijeće imenovan je [[arhiđakon]]om i tajnikom [[Sveti Aleksandar aleksandrijski|biskupa Aleksandra]].
 
=== Na saboru u Niceji ===
 
{{glavni|Prvi nicejski sabor}}.
 
Još kao [[đakon]], Atanazije je [[325]]. pratio svoga biskupa Aleksandra na [[Prvi nicejski sabor]], što ga je sazvao car [[Konstantin I. Veliki]] kako bi se riješilo pitanje nauka što ga je širio Arije, također iz Aleksandrije. [[Grčki jezik|Grčkim]] izrazom ''homoousios'' (istobitan) na tom je saboru bezrezervno potvrđena savršena jednakost Oca i [[Isus|Sina]], te je Sin, nasuprot Arijevu nauku, definiran kao rođen, a ne stvoren. Ova je definicija ušla u [[Nicejsko vjerovanje]]{{wikizvorM|[[s:Nicejsko vjerovanje|tekst]]}}. Time je na saboru pobijedila Aleksandrova i Atanazijeva struja, a Arije i njegovi sljedbenici morali su otići u progonstvo.
 
=== Nakon Prvog nicejskog sabora ===
 
Premda se u Aleksandriju vratio kao pobjednik njegove muke tek počinju. Ubrzo nakon smrti biskupa Aleksandra ([[328]].), kao tridesetogodišnjak, postaje novi biskup i patrijarh Aleksandrije. Sve do [[362]]. morat će, zbog svoje predanosti Nicejskom vjerovanju i sam podnijeti barem pet izgona, a u mnogim će trenucima biti od sviju napušten. Stoga mu se ponekad i pridaje [[latinski jezik|latinski]] naziv ''Athanasius contra mundum'' (Atanazije protiv svijeta).
 
 
Za svoga prvog izgnanstva u Treviru [[335.]]-[[337.]] u doba vladavine [[Konstantin I. Veliki|Konstantina I.]] dovršio je svoje dvostruko djelo ''Protiv pogana - O Utjelovljenju'', u kojem govori o [[Krist|Kristu]] kao pravom [[Bog|Bogu]] i pravom [[čovjek|čovjeku]]. U to je vrijeme u kršćanstvu bila vrlo živa diskusija o [[Presveto Trojstvo (nauk)|Trojstvu]], a stanje je bilo bitno različito na Zapadu, gdje se Crkva s papom [[Julije I.|Julijem I.]] doslovno držala Nicejskog vjerovanja, i na Istoku koji je bio spekulativniji i sklon življim raspravama, pa se razmišljanje o Trojstvu kretalo od čistog arijanstva, preko poluarijanstva, do nicejske vjere. Jedan od trojice Konstantinovih sinova i nasljednika, [[Konstancije II.]], bio je pod utjecajem poluarijanca Euzebija Nikomedijskog, i kao takav se protivio Atanaziju. Ipak, njegov brat [[Konstans I.]], koji je vladao [[Levant|Istokom]], organizirao je, u dogovoru s papom [[Julije I.|Julijem I.]], [[343]]. godine mjesni [[sinod]] u Sardici (današnja [[Sofija (grad)|Sofija]]), koji je odlučio da se Atanazije ima vratiti u Aleksandriju.
 
[[350]]. Konstans I. je ubijen, a Konstancije II. postaje jedini vladar carstva, te do svoje smrti [[361]]. organizira više mjesnih sinoda u [[Sirmijum]]u (današnja [[Srijemska Mitrovica]]) koji su osudili Atanazija i ostale pristalice Nicejskoga vjerovanja (posebice papu [[Liberije|Liberija]]). Novi car [[Julijan Apostata]] ([[361]].-[[363]].) progoni sve kršćane, pa tako i Atanazija, koji se bio sklonio kod [[monah]]a [[pustinjak]]a, gdje je napisao poznati ''Život svetog [[Sveti Antun Pustinjak|Antuna Opata]]''.
 
=== Kraj progona ===
 
Atanazije je [[363]]. uspio u Aleksandriji sazvati veliki sinod Istočne Crkve, na kojem je još jednom definirana prava vjera, te su potvrđene odluke Prvog nicejskog sabora. Premda je imao vrlo buran život, ipak je umro u svome krevetu [[2. svibnja]] [[373]]. Unatoč tome, njegovo tijelo nije prestalo putovati. U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] njegovo se tijelo našlo u [[Venecija|Veneciji]], no [[1973]]., prema dogovoru [[Koptska crkva|koptskog]] patrijarha i pape Šenude III. te rimskog pape [[Pavao VI.|Pavla VI.]], prenijeto je u [[Kairo]], u koptsku katedralu svetog Marka.
 
== Vidi jošPoveznice ==
*[[Prvi nicejski sabor]]
*[[Nicejsko vjerovanje]]
*[[Koptska crkva]]
 
{{Crkveni naučitelji}}
 
{{Predložak:Crkveni naučiteljioci}}
 
 
{{Predložak:Crkveni oci}}
 
 
{{GLAVNIRASPORED:Atanazije Aleksandrijski}}
[[Kategorija:Crkveni oci]]
[[Kategorija:Crkveni naučitelji]]
[[kategorija:Biskupi]]