Inačica od 10. ožujka 2013. u 06:13 uredi Addbot (razgovor \| doprinosi) 113.398 edits m Bot: Migrating 32 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q193680 (translate me) ← Starija izmjena		Inačica od 11. rujna 2015. u 23:41 uredi ukloni ovu izmjenu Nikolinajuliet (razgovor \| doprinosi) 49 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:Theo van Rysselberghe- A Reading by Emile Verhaeren.jpg\|thumb]] '''Emile Verhaeren''' ([[Saint-Amand les Puers]], [[21. svibnja]] [[1855]]. - [[Rouen]], [[27. studenog]] [[1916]].), [[Belgija\|belgijski]] pjesnik francuskog jezičnog izraza. ~~Jedan~~Verhaeren je odpjesnik ~~najvećih~~moderne ~~belgijskih~~civilizacije, ~~pjesnika.~~rada ~~Bio~~i jeradnog ~~učenik~~čovječanstva. ~~[[isusovci\|isusovačkog]]~~Jedan ~~koledža~~je uod ~~Gandu,~~najvećih ~~student~~belgijskih upjesnika ~~Louvainu~~i tepreteča ~~odvjetnički pripravnik~~simbolizma u ~~[[Bruxelles]]u~~Belgiji. ~~Jedan je od osnivača časopisa ''Jeune Belgique''.~~ Već u prvim, [[naturalizam\|naturalistički]] obojenim [[pjesme\|pjesmama]] otkriva temperament neobuzdane žestine i divlju snagu izraza. Jedan je od osnivača časopisa ''Jeune Belgique''. ==Biografija== Od [[1887]]. do [[1891]]. proživljava tešku duševnu krizu, a zbirke iz tog razdoblja ("Večeri", "Paraz", "Crne buktinje") preplavljene su samoubilačkim očajem i nazivane su "trilogijom neurastenije". Od svojih unutrašnjih tegoba pokušava pobjeći putujući [[Španjolska\|Španjolskom]] i [[Engleska\|Engleskom]]. Susret s [[Marta Massin\|Martom Massin]] pomogao mu je da ponovno zavoli život i postaje bard energije, rada i radnog čovječanstva. Inspirira se panoramama velikih [[industrija\|industrijskih]] gradova od željeza i čelika, slavi znanstveni progres i čovjeka budućnosti. Svijetlim raspoloženjem prožeta je i njegova ljubavna [[trilogija\|trilogija]], posvećena Marti. U ratu objavljuje patriotska djela "Okrvavljena Belgija" i "Ranjeni gradovi Belgije". Uz [[lirika\|liriku]] pisao je i [[drama\|drame]], [[pripovijetke\|pripovijetke]] te knjigu umjetničkih [[kritika]] i dojmova. Poginuo je nesretnim slučajem pod kotačima [[vlak]]a.▼ Émile Verhaeren rođen je 21. svibnja 1855. u Saint-Amandu, nedaleko Anversa. Njegovi roditelji, Henri Verheren i Jeanne De Bock, bavili su se prodajom tkanina. Majčina sestra, Amélie, često ga je čuvala, a njoj je bila povjerena i briga za njegovo obrazovanje. Djetinjstvo je proveo u svom rodnom mjestu, malom industrijskom i poljoprivrednom selu. 1868. godine upisuje [[isusovci\|isusovačku]] školu Sainte-Barbe à Grand, gdje sluša klasične predmete, a najviše interesa pokazuje prema romantičnim romanima. Profesori su ga opisivali kao učenika slobodna uma s provokantnim idejama. Srednju školu završava 1874. te se zapošljava u uljari svog ujaka. Ondje radi godinu dana te donosi odluku da računovodstvo i upravljanje ipak nije za njega. Upisuje studij prava na Sveučilištu u Louvainu. U studentskim danima surađuje na časopisu ˝La semaine des étudiants˝. 1875. godine nestaje njegova tetka koja će mu zauvijek ostati u lijepom sjećanju. ~~'''Djela''':~~ Sveučilište završava 1881. kao doktor prava te počinje stažirati kod Edmonda Picarda, književnika i suca ujedno angažiranog u politici. On ga podržava u pozivu pisca te zahvaljujući njegovog potpori, nakon odrađena svega dva odvjetnička slučaja, Verhaeren odlučuje da svoj život ipak želi posvetiti poeziji i književnosti. Počinje surađivati na časopisima ''La Jeune Belgique'' koji brani parnasovsku teoriju o «umjetnosti radi umjetnosti» i ''L'art moderne'' (čiji je osnivač Picard) koji zagovara istraživanje novih književnih formi. Tada upoznaje slikare Jamesa Ensora i Théa Van Rysselberghea. 1883. godine objavljuje svoje prvo djelo ''Les Flamandes''. * "Likovi života" * "Mnogostruki sjaj" 1888. ostaje bez roditelja te proživljava tešku duševnu krizu i gubi vjeru u Boga i razočaran je u katolički nauk. Odlučuje si pomoći putovanjem te posjećuje Španjolsku i Englesku gdje upoznaje brojna lica kao što su Coppée, Bourget, Huysmans, Mallarmé. Susret s [[Marta Massin\|Martom Massin]] pomogao mu je da ponovno zavoli život i postaje pun energije, rada i radnog čovječanstva. <ref>Monique Michel, Emile Verhaeren, Collecetion dirigé par Daniel Blampain, Editions Labor – Bruxelles, 1985.</ref * "Olujne snage" * "Parskozorja" ▲OdInspiriraju [[1887]]. do [[1891]]. proživljava tešku duševnu krizu, a zbirke iz tog razdoblja ("Večeri", "Paraz", "Crne buktinje") preplavljene su samoubilačkim očajem i nazivane su "trilogijom neurastenije". Od svojih unutrašnjih tegoba pokušava pobjeći putujući [[Španjolska\|Španjolskom]] i [[Engleska\|Engleskom]]. Susret s [[Marta Massin\|Martom Massin]] pomogao mu je da ponovno zavoli život i postaje bard energije, rada i radnog čovječanstva. Inspirira sega ~~panoramama~~panorame velikih ~~[[industrija\|~~industrijskih]] gradova od željeza i čelika, slavi znanstveni progres i čovjeka budućnosti. Svijetlim raspoloženjem prožeta je i njegova ljubavna [[trilogija~~\|trilogija]]~~, posvećena Marti. U ratu objavljuje patriotska djela "Okrvavljena Belgija" i "Ranjeni gradovi Belgije". Uz ~~[[lirika\|~~liriku]] pisao je i ~~[[drama\|~~drame]], ~~[[pripovijetke\|~~pripovijetke]] te knjigu umjetničkih [[kritika]] i dojmova. Poginuo je nesretnim slučajem pod kotačima ~~[[vlak]]a~~vlaka. * "Filip II." * "Impressions" ==Djela i motivi== Djela Emila Verhaerena kritičari razvrstavaju na nekoliko razdoblja: parnasovski počeci u mladosti (zbirke ''Les Flamandes'' i ''Les Moines''), nakon čega slijedi mračno razdoblje (''Les Soirs'', ''Les Débâcles'', ''Les Flambeaux Noirs'') povezano s moralnom krizom tijekom zaljubljenosti i braka 1891. godine. * ''Les Flamandes'' 1883. * ''Les Moines'' 1886. * ''Les Soirs'' (''Večeri'') 1886. * ''Les Débâcles'' 1888. * ''Les Flambeaux Noirs'' 1891. Zatim, u razdoblju veće otvorenosti prema društvu od 1893.-1896. Verhaeren realizira sljedeća socijalna djela : * ''Les Campagnes hallucinées'' 1893. * ''Les Villes tentaculaires'' 1895. * ''Les Aubes'' (''Svitanja'') Sljedeće zbirke opisuju dramatičnost jada urbanog, ali i seoskoga života, te neminovnu smrt ruralnog poretka i rođenje industrijskog grada: * ''Les Camagnes hallucinées'' 1893. * ''Les Villes tentaculaires'' 1895. * ''Almanach'' 1895.

Émile Verhaeren: razlika između inačica