Nenad Radanović: razlika između inačica

Kniževnim radom počeo se baviti još u srednjoškolskim danima: već kao učenik niže gimnazije objavio je prvu pjesmu u beogradskom časopisu "Zmaj" i prvu priču u "Banjalučkim novinama". Od tada je sarađivao u mnogim listovima i časopisima, bio u uredništvu studentskog lista "Naši dani" (1962-63) i banjalučkog časopisa "Putevi" (1960-65). Prve pripovijetke objavljuje u zagrebačkom omladinskom književnom časopisu ''"Polet''". Neke od tih pripovijedaka i sam ilustrira, otkrivajući svoj smisao i za slikarstvo. Podjednako se bavio prozom, poezijom i kritikom, no najznačajniji mu je prozni rad, za koji je dobio više nagrada i, od kritike, najviše pohvala. Prvu knjigu, zbirku pripovijedaka ''"Čarobni opanci''", objavljuje kao srednjoškolac 1956. godine. U ovom periodu napisao je i svoje drugo pripovjedačko djelo ''"Dva djetinjstva''". Slijede zbirke priča: ''"Sreća''", ''"Sveti'' ''čovjek''", ''"Vremena''", ''"Tragovi''", ''"Putevi tišine''". Roman ''"Jakov''" objavio je [[1971.]] godine tekao i zbirke poezije: ''"Psalimi o košuti''", ''"Tjesnac''", ''"Vrata jeseni''", ''"Tuđina''" ite zbirku ratne lirike ''"San i trava''". Svoje eseje sabrao je u knjigama ''"Ogledi''" i ''"Znaci u vremenu''". Kao pripovjedača, Radanovića je krasilo izrazito osjećanje jezika, mjere i skladnosti, iznijansiranost i jasnoća stila ali i sigurnost u psihološkim osvjetljenjima. Držao se okvira tradicionalne narativne jasnoće, čvrsto oslonjen na ono što je najbolje u našoj pripovjedačkoj tradiciji (P.Kočić, H.Kikić, I.Andrić).