Španjolski jezik: razlika između inačica

Latinski ostaje jezik uprave i kulture i nakon provale [[Vizigoti|Vizigota]] u V st., plemena s istoka današnje Njemačke sve do 711 g. kada [[Arapi]], t.j. [[Mauri]] sa sjevera Afrike (u Španjolskoj poznati kao '''"los Moros"''') osvajaju skoro cijelo područje poluotoka, osim dijela današnje [[Galicija, Španjolska|Galicije]] i [[Asturija|Asturije]]. Tako se [[arapski jezik]], t.j. mozarapski dijalekt i kultura počinje govoriti u islamskoj Hispaniji ( arap. '''Al Andaluz''' ), dok na krščanskomkršćanskom sjeveru pučki latinski ostaje i dalje narodnim jezikom, kojeg Arapi nazivaju "'''lisan al ayam'''", u prijevodu, strani jezik. Arapski je nakon latinskog imao najveći utjecaj na razvoj španjolskog jezika. Računa se da u modernom španjolskom, otprilike, četiri tisuće riječi ima korijen u arapskom jeziku.

KrščanskaKršćanska kraljevstva sa sjevera godine [[1492.]] dolaze do potpune vojne i političke kontrole nad cijelim područjem poluotoka, zauzimanjem posljednjeg grada u arapskom posjedu, [[Granada|Granade]]. Nakon toga dolazi do naseljavanja krščanskogkršćanskog stanovništva te se pučki latinski vraća kao dominantan jezik.