Aleksa Kokić: razlika između inačica

| datum_rođenja = [[14. listopada]] [[1913.]]

| mjesto_rođenja = [[Subotica]], [[Vojvodina]]

| mjesto_smrti = [[Cetinje]] (na odsluženju vojnog roka)

| zaređen_za_svećenika = od biskupa [[Lajčo Budanović|Lajče Budanovića]]

| počasti_u_njegovo_ime =

}}

 

U Kokićevu književnom radu, posebice njegovu pjesništvu, dominira neskrivena ljubav prema [[Bačka|bačkom]] krajobrazu («ravnici i zlatnim klasovima») i stanovnicima [[ravnica|ravnice]], s naglašenim osjećanjem za njihove socijalne, nacionalne, svjetonazorske i druge probleme. U svemu tome nazočni su i socijalni motivi, iako su mu te pjesme puno manje poznate. U istima je primjećivao i suosjećao sa društvenim nepravdama i gospodarskim poteškoćama (ponajviše zbog velike gospodarske krize koja je ozbiljno uzdrmala siromašne države) sa kojima su se suočili neki slojevi njegovog hrvatskog naroda, opisavši s ljubavlju i iskrenošću teški život pogođenih tim okolnostima, nerijetko prožeto s kršćanskom tematikom. Zbirka ''Srebrno klasje'' je upravo time prožeta. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su ''Asiški svetac među siromasima'', ''Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima'', ''Da se narodi smire'', ''Isuse, i sam si radnik bio'', ''Orači'', ''Tri susreta s malim beskućnikom'', ''Tuga našeg šora u ljetno veče'', ''Dani prije žetve''. Bio je žestoki pristaša hrvatstva [[Bunjevci|Bunjevaca]], kojima je i sam pripadao.<ref name="Radio-Subotica">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=93 Radio-Subotica] Donesen nastavni program «Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture», 23. srpnja 2007. </ref> O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi «<tt>'''Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti'''</tt>» na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.