Razlika između inačica stranice »Aleksa Kokić«

Dodana 4 bajta ,  prije 5 godina
bez sažetka
| datum_rođenja = [[14. listopada]] [[1913.]]
| mjesto_rođenja = [[Subotica]], [[Vojvodina]]
| datum_smrti = [[17. srpnjakolovoza]] [[1940.]] (u 27. godini života)
| mjesto_smrti = [[Cetinje]] (na odsluženju vojnog roka)
| zaređen_za_svećenika = od biskupa [[Lajčo Budanović|Lajče Budanovića]]
| počasti_u_njegovo_ime =
}}
'''Aleksa Kokić''' ([[Subotica]], [[14. listopada]] [[1913.]] - [[Cetinje]] [[17. srpnjakolovoza]] [[1940.]]), [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književnik]], [[pjesnik]], [[proza|prozni]] i pisac [[kazalište|kazališnih]] komada, te [[esej]]ist i [[publicist]]. Prevodio je sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika. Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, a srednju školu u [[Travnik]]u, gdje je išao u [[isusovci|isusovačku]] gimnaziju. Studirao je [[bogoslovlje]] u [[Zagreb]]u. Za svećenika ga je zaredio biskup [[Lajčo Budanović]]. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka. Ubrzo se ponovono odlučuje za studij, ovog puta [[slavistika|slavistike]]. Smrt ga je snašla u 27. godini života, na odsluženju vojnog roka.
 
U Kokićevu književnom radu, posebice njegovu pjesništvu, dominira neskrivena ljubav prema [[Bačka|bačkom]] krajobrazu («ravnici i zlatnim klasovima») i stanovnicima [[ravnica|ravnice]], s naglašenim osjećanjem za njihove socijalne, nacionalne, svjetonazorske i druge probleme. U svemu tome nazočni su i socijalni motivi, iako su mu te pjesme puno manje poznate. U istima je primjećivao i suosjećao sa društvenim nepravdama i gospodarskim poteškoćama (ponajviše zbog velike gospodarske krize koja je ozbiljno uzdrmala siromašne države) sa kojima su se suočili neki slojevi njegovog hrvatskog naroda, opisavši s ljubavlju i iskrenošću teški život pogođenih tim okolnostima, nerijetko prožeto s kršćanskom tematikom. Zbirka ''Srebrno klasje'' je upravo time prožeta. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su ''Asiški svetac među siromasima'', ''Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima'', ''Da se narodi smire'', ''Isuse, i sam si radnik bio'', ''Orači'', ''Tri susreta s malim beskućnikom'', ''Tuga našeg šora u ljetno veče'', ''Dani prije žetve''. Bio je žestoki pristaša hrvatstva [[Bunjevci|Bunjevaca]], kojima je i sam pripadao.<ref name="Radio-Subotica">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=93 Radio-Subotica] Donesen nastavni program «Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture», 23. srpnja 2007. </ref> O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi «<tt>'''Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti'''</tt>» na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.
Anonimni suradnik