Wikipedija

Erich Ludendorff: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m zamjena parametra u predlošku, replaced: |nagrade → |odlikovanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 25:
|odlikovanja=''[[Pour le Mérite]]''<br>[[Željezni križ]]
}}
'''Erich Friedrich Wilhelm Ludendorff''' (u literaturi nekad krivo navođeno '''Erich von Ludendorff''', [[Kruszewnia]], [[9. travnja]] [[1865.]] - [[Tutzing]], [[20. prosinca]] [[1937.]]), istaknuti [[Njemačka|njemački]] general i vojni teoretičar, a u razdoblju nakon I. svjetskog rata i desničarski političar.
 
Jedan od najznačajnijih rukovodilaca njemačke vojske i organizatora ratneratnog privredegospodarstva u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu,]] ite otvoreni eksponent njemačkog [[militarizam|militarizma]]. Poslije I sv. rata angažira se na strani [[Hitler]]a (u [[Hitlerov puč|pivskom puču]] [[1923.]]), a [[1924.]] postaje [[Nacizam|nacistički]] poslanikzastupnik u [[Reichstag]]u. Poznato mu je djelo ''Totalni rat'' iz 1935. godine.
 
== Životopis ==
Ludendorff je rođen u Kruszewniji, blizu Posena, [[Pruska]] (danas [[Poznanj]], [[Poljska]]).Iako sam nikad nije bio rastrošan i bahat sa novcem, Ludendorff pripada visokoj klasi preko svoje majke, Klare von Tempelhoff. Odrastao je na maloj seoskoj farmi i prvo obrazovanje je dobivao od svoje strine. Primljen je u kadetsku školu u [[Plön]]u, najprije zbog svog izvrsnog poznavanja [[matematika|matematike]] i radne etike, koju ja kasnije upražnjavao uvijek kroz svoj rad. Ludendorff je kadetsku školu pohađao zajedno sa [[Heinzom Guderianom]], a ta je ista škola dala mnoge dobro uvježbane njemačke vojne časnike. U kadetskoj školi je upoznao i [[Friedrich Bronsart von Schellendorf]]. Dobio je čin oficira Njemačkog kriznog štaba [[1894.]] godine, a osobito se iskazao u pripremi plana napada na Francusku [[1908.]] godine, tzv. [[Schlieffenov plan|Schlieffenovog plana]]. U [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] je Ludendorff najprije bio vodnik II. Njemačkog voda, pod vodstvom [[Karl von Bülow|Karla von Bülowa]]. Bio je zaslužan za zauzimanje utvrde [[Liege]], bez čega plan Schlieffen ne bi mogao uspjeti. Nakon što je izvršio ovu misiju jako uspješno, poslan je u [[Istočna Pruska|Istočnu Prusku]], gdje je radio sa [[Paul von Hindenburg|Paulom von Hindenburgom]]. Hindenberg se oslanjao na Ludendorffa i Hoffmanna, pogotovo u planiranju i izvršenju [[Bitka kod Tannenberga (1914.)|napada kod Tannenberga]] i Mazurskih jezera. [[1916.]] godine, kad je [[Falkenhayn]] dao ostavku, njegovo mjesto Šefa kriznog štaba Njemačke, je preuzeo Hindenburg, i postavio je Ludendorffa za svog osobnog asistenta i zamjenika.Ludendorff je zagovarao neograničen pomorski rat, što je kasnije bio jedan od glavnih razloga zašto su [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] ušle u rat. Nakon što se Rusija povukla iz rata [[1917.]] godine, Ludendorff je bio jedan od glavnih osoba za potpisivanje [[Mir u Brest-Litovsku|mira u Brest-Litovsku]] u ožujku [[1918.]] godine. Bio je poslan na Zapadni front, i vodio je mnoge uspješne njemačke napade, ali nije uspio slomiti savezničke snage. Jačina [[Oružane snage SAD-a|američke vojske]] ga je natjerala da se povuče. Popustio je na živcima i zatražio od [[Reichstag]]a hitno potpisivanje mira. Poslije toga odlazi iz [[Njemačka|Njemačke]] u [[Švedska|Švedsku]].
 
U [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] je Ludendorff najprije djelovao kao stožerni časnik i zapovjednik 85. pješačke [[Pukovnija|pukovnije]], pod vodstvom [[Karl von Bülow|Karla von Bülowa]]. Kao izravni zapovjednik na terenu, bio je zaslužan za zauzimanje značajne belgijske pogranične utvrde [[Liege]]. Nakon što je izvršio ovu misiju jako uspješno, poslan je u [[Istočna Pruska|Istočnu Prusku]], gdje je radio sa [[Paul von Hindenburg|Paulom von Hindenburgom]]. Hindenberg se oslanjao na Ludendorffa i Hoffmanna, pogotovo u planiranju i izvršenju [[Bitka kod Tannenberga (1914.)|napada kod Tannenberga]] i Mazurskih jezera. [[1916.]] godine, kad je [[Falkenhayn]] dao ostavku, njegovo mjesto Šefa kriznog štaba Njemačke je preuzeo Hindenburg, i postavio je Ludendorffa za svog osobnog asistenta i zamjenika. Ludendorff je zagovarao neograničen pomorski rat, što je kasnije bio jedan od glavnih razloga zašto su [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] ušle u rat.
U azilu je napisao mnoge knjige, u kojima je od njemačke vojske stvarao legendu i ponos njemačkog naroda, ali je rekao da je vojska dobila nož u leđa od ljevičara. Nađen je njegov dnevnik, u kojem opisuje avanture sa mnogim ljubavnicama u Pruskoj i Bavarskoj. Ludendorff se vratio [[1920.]] godine u Njemačku,gdje je bio oduševljen Hitlerom i njegovim političkim programom,tako da mu se pridružio u njegovom državnom udaru,koji nije uspio[[1923.]]. Godine [[1924.]] je izabran za predstavnika [[NSDAP|Nacističke stranke]], gdje je zasjedao do [[1928.]] godine. [[1925.]] godine je izgubio predsjedničke izbore od svog bivšeg komandanta [[Paul von Hindenburg|Paula von Hindenburga]]. Prije uspona Hitlera, Njemačka ga je htjela poslati u [[Kina|Kinu]], da reformira kinesku vojsku promičući njemačke interese i modele, ali je ovo onemogućeno [[Versajski ugovor|Versajskim ugovorom]]. Za svjetske probleme je smatrao odgovornim kršćane, [[Židovi|Židove]] i [[masoni|masone]]. Sa svojom drugom suprugom, Mathillde, je osnovao mali pokret koji je nazvao "Bund für Gotteserkenntnis (Savez za spoznaju Boga)". Odbio je [[1935.]] godine mjesto generala, koje mu je nudio Hitler. Ludendorff je umro [[1937.]] godine, a pokop mu je bio državnički, uz sve počasti. Na pokopu je prisustvovao i govorio [[Hitler]].
 
Nakon što se Rusija povukla iz rata [[1917.]] godine, Ludendorff je bio jedan od glavnih osoba uključenih u sklapanje [[Mir u Brest-Litovsku|mira u Brest-Litovsku]] u ožujku [[1918.]] godine.
 
Od 1916. godine je imenovan na izimno moćnu funkciju "''Generalquartiermeister" -'' načelnika Glavnog stožera njemačkih oružanih snaga (''Oberste Heersleitung,'' OHL), pod feldmaršalom [[Paul von Hindenburg|Paulom von Hindenburgom]], vojnog zapovjedništva koje je u završnom dijelu rata praktično kontroliralo cjelokupnu državnu vlast u Njemačkoj - do mjere da su dvojac Ludendorff - Hindenburg nazivali "diktatorima Njemačke"..
 
Nakon rata odlazi iz [[Njemačka|Njemačke]] u [[Švedska|Švedsku]].
 
U azilu je napisao mnoge knjige, u kojima je od njemačke vojske stvarao legendu i ponos njemačkog naroda - te širio svoju prosudbu da je vojska dobila nož u leđa od ljevičara (liberala, socijalista, komunista, židova) koji su zapravo krivi za poraz njemačke vojske koja na ratištu nije bila poražena. Nađen je njegov dnevnik, u kojem opisuje avanture sa mnogim ljubavnicama u Pruskoj i Bavarskoj. Ludendorff se vratio [[1920.]] godine u Njemačku, te je sudjelovao u pokušaju [[Kappov puč|Kappovog puča]] ("''Kapp Putsch''") iste godine.
 
Oduševljava se potom Hitlerom i njegovim političkim programom, te 1923. godine sudjeluje u opet neuspjelom Hitlerovom puču ("''Hilterputsch''").
 
Godine [[1924.]] je izabran za predstavnika [[NSDAP|Nacističke stranke]] u parlamentu, koju je dužnost obnašao do [[1928.]] godine. [[1925.]] godine je izgubio predsjedničke izbore od svog bivšeg komandanta [[Paul von Hindenburg|Paula von Hindenburga]]. 1928. godine se povukao u mirovinu, u okolnostima loših odnosa s vodstvom [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka|NSDAP]].
 
Prije uspona Hitlera, vlasti Vajmarske Republike su planirale poslati Ludendorffa i nekoliko drugih istaknutih generala u [[Kina|Kinu]], da reformira kinesku vojsku promičući njemačke interese i modele; to se međutim pokazalo nemogućim zbog nekih odredaba [[Versajski ugovor|Versajskog ugovora]] na čijoj su provedbi inzistirali ratni pobjednici.
 
Za svjetske probleme Ludendorff je smatrao odgovornim kršćane, [[Židovi|Židove]] i [[masoni|masone]], te je te svoje stavove nastojao širiti u javnosti.
 
Na svoj sedamdeseti rođendan [[1935.]] godine, odbio je Hitlerovu ponudu da bude imenovan za feldmaršala.
 
Sa svojom drugom suprugom, Mathillde, osnovao je 1937. godine - uz dopuštenje samog Adolfa Hitlera - pokret koji je nazvao "Bund für Gotteserkenntnis (Savez za spoznaju Boga)", putem kojega je nastavio širiti antisemitsku, antimasonsku, antikatoličku i rasističku propagandu. Ludendorff je umro iste [[1937.]] godine, a pokop mu je bio državnički, uz sve počasti. Na pokopu je prisustvovao i govorio [[Hitler]]. Mathilde Ludendorff je nakon njegove smrti nastavila voditi pokret, ali bez velikog uspjeha.
 
{{GLAVNIRASPORED:Ludendorff, Erich}}
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Erich_Ludendorff"