Filip III., kralj Navare: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Slika:Philippe_III_de_Navarre.jpg|mini|200px|bista u muzeju [[Louvre]]]]
'''Filip III.''' (27. ožujka 1306. - 16. rujna 1343.), zvani '''Plemeniti''' ili '''Mudrac''', bio je grof [[Évreux]]a <ref name="fawtier">Robert Fawtier, The Capetian Kings of France: Monarchy and Nation 987-1328, transl. Lionel Butler and R.J. Adam, (Macmillan Education Ltd, 1989), 130. </ref> (1319. - 1343.) i kralj Navare (1328.-1343.). On je bio drugi sin Louisa od Évreuxa i Margarete Artois i stoga unuk francuskog kralja [[Filip III., kralj Francuske|Filipa III.]] Zbog tog podrijetla, bio je potencijalni prijestolonasljednik Francuske.
==Nasljedstvo==
U dogledno vrijeme, on je naslijedio grofoviju Évreux, u Normandiji, od oca, a deset godina kasnije postao je Filip III, Jure uxoris kralj Navarre, nakon smrti svog rođaka, francuskog kralja Karla IV. Dana 18. lipnja 1318., on je oženio nasljednicu Ivanu II.<ref name="fawtier"/> Držao je opsežne feude u sjevernoj Francuskoj, kao i Navaru. Zbog njihovih zemalja i njihovih brojnih kraljevskih rođaka, Filip i njegova supruga bili su utjecajni u Francuskoj i Navari i provodili veći dio svog života između njih.
==Vojna postignuća==
Sporazumom iz Villeneuve-lès-Avignon 14. ožujka 1336. dobio je grofovije Angoulême i Mortain i dvorce Benon u Aunisu i Fontenay-l'Abattu u [[Poitou]]u. U 1339., bio je na strani kraljeva Francuske, Češke (Ivana) i Škotske (David II.), oslobađajući gradove Cambrai i Tournai, koje su bili opkolili Englezi. To su bile uvodne faze [[Stogodišnji rat|stogodišnjeg rata]].
Osim toga rata na francuskom tlu, Filip aktivno sudjelovao u Rekonkvisti po Iberiji. On se pridružio u križarskom ratu koji je započeo kastilski kralj Alfonso XI. protiv [[Kraljevina Granada|Kraljevine Granade]] gdje je smrtno ranjen strijelom pri opsadi [[Algeciras]]a (1342.-1344.). <ref>Housley, Norman, The Avignon papacy and the Crusades, 1305-1378, (Oxford University Press, 1986), 61. </ref> Razbolio se i umro u Jerez de la Frontera. <ref> See Pilar Azcárate Aguilar-Amat, "Aportación y muerte de Felipe de Evreux en la cruzada de Algeciras (1343)", in Eduardo Ripoll Perelló and Manuel Fernando Ladero Quesada (eds.) Actas del II Congreso Internacional "El Estrecho de Gibraltar", Ceuta, 1990 (Madrid, 1995), 3:61–76.</ref> Njegova tijelo je dovedeno natrag u Pamplonu za ukop, <ref> Fernando Arias Guillén (2012), "El linaje maldito de Alfonso X. Conflictos en torno a la legitimidad regia en Castilla (c. 1275.–1390.)", Vínculos de Historia, 1: 157. </ref> , iako je njegovo srce pokopano u, sada srušenoj, crkvi Couvent des Jacobins u Parizu.
==Brak i potomstvo==
*Joanna (c. 1326–1387), redovnica u Longchampsu <ref> Fermin Miranda Garcia, Reyes de Navarra: Felipe III y Juana II de Evreux (Pamplona, 1994). </ref>
*Maria (c. 1329 – 1347), prva supruga Petra IV. aragonskog
*Louis (1330.–1334.)<ref> Garcia. </ref>
*Blanche (1331–1398), druga supruga francuskog kralja [[Filip VI., kralj Francuske|Filipa VI.]]
*Karlo II. ''Loši'' (1332.–1387.), nasljednik kao grof Évreuxa i kralj Navare<ref> The Catholic Encyclopedia, Vol.10, 722. </ref>
*Philip, grof Longuevillea (c. 1333.–1363.), oženio Yolande de Dampierre
*Agnes (1334.–1396.), udana za Gastona III, grofa [[Foix]]a
*Louis (1341.–1372.), grof Beaumont-le-Roger, oženio isprva Mariju de Lizarazu te zatim Joannu, vojvotkinju od Durazza
*Joanna (nakon 1342.–1403.), udana za Ivana I., vikontom od Rohana
== Izvori ==
{{Izvori}}
| |||