Gatanje (Caravaggio): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 24:
Kasnija inačica slike koja se nalazi u Louvreu prikazuje nešto mlađu, ali sigurniju Ciganku u istoj akciji, u kojoj joj je žrtva mlad i očito neiskvaren mladić, za kojeg je, prema nekim mišljenjima, kao model poslužio Caravaggiov prijatelj, slikar Lionello Spada<ref>Mariani 1960, 64</ref>, dok drugi smatraju da je to bio Mario Miniti, također Caravaggiov prijatelj i slikar porijeklom sa Sicilije.<ref>en.wiki / The Fortune Teller (Caravaggio)</ref> Caravaggiov tretman svjetla na pariškoj inačici je nešto dramatičniji i prirodniji, impostacija figura plastičnija, boje življe, a dio detalja odjeće bogatiji, te očito prikazan s više napora. Prema nekim mišljenjima, Caravaggio je drugu inačicu slike naslikao za kardinala del Montea, nakon što je prvu zbog siromaštva prodao markizu Vincenteu Giustinijaniju za svega 8 škuda, kada što je napustio radionicu Cavaliere d`Arpina (Giuseppe Cesari), pokušavajući se osamostaliti<ref>en.wiki / The Fortune Teller (Caravaggio)</ref>, što će mu uspjeti tek desetljeće kasnije.
 
Obje slike odličan su primjer Caravaggiova „direktnoga slikarstva“, koje podrazumijeva eliminacijunapuštanje tradicionalne perspektive, kompozicije i neopterećenost tradicionalnim pravilima o postavljanju figura, omjerima i osvjetljenju<ref>Dalli Regoli 1970, 146</ref>, što Caravaggiu sve polazi za rukom zapanjujućom lakoćom i sigurnošću kakve susrećemo samo u najvećih genija slikarstva.
[[File:Lucas van Leyden - Kartenlegerin - 1200 dpi.jpg|thumb|left|150px|Lucas van Leyden: Gatanje, 24*30 cm, oko 1508.]]
 
Redak 40:
}}
 
SlikeObje suinačice ''Gatanja'' također su odličan primjer Caravaggiove vjernosti prirodi i životu, koja mu je donijela slavu, ali i mnogo neprilika. TimeSvojim osebujnim inovativnim pristupom Caravaggio je dokinuo artificijelni, blazirani maniristički način slikanja, uključujući, po prvi puta u talijanskom slikarstvu, u repertoar reprezentativnoga slikarstva ulične prizore „momaka iz polusvijeta, prostitutki, Cigana i svirača“<ref>Giorgi 1998, 40</ref>, koji su šokirali tadašnju publiku, a po kojima je i danas najčešće poznat. Motiv gatanja bio je u slikarstvu poznat i prije poznatranije, primjerice u nizozemskom genre slikarstvu (Lucas van Leyden), ali nitko prije nije toj vrsti slikarstva dao važnost koju ono ima od Caravaggia.