Ante Jurjević Baja: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 3:
==Životopis==
Kao devetnaestogodišnjak postaje [[SKOJ|skojevac]], a od 1939. godine je član [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]]. Kao izučeni automehaničar i zaposlenik Direkcije pomorskog sadržaja, bio je zadužen za rad partijskih organizacija na željeznici, u pomorskom prometu u luci; sudjelovao je nakon početka [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizanskog ustanka]] u organizaciji sabotaža i diverzija, te oružanih napada bombama i pištoljima u Splitu. Komunisti i skojevci kojima je on rukovodio zapalili su u luci velike trgovačke brodove Niko Matković i Palermo i skladište na obali. Krajem prosinca 1941. godine postao je sekretar Mjesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Split.
Talijani ga uspijevaju otkriti i uhititi 6. veljače 1942. god., zajedno sa [[Ivan Lučić-Lavčević|Ivanom Lučićem-Lavčevićem]]. Navodno nakon hapšenja nije ništa odao o svojim suborcima usprkos torturi. Suborci uspijevaju organizirati njegov bijeg iz zatvora 2. rujna 1942. godine, te se pridružuje partizanima. Na području Livna je u listopadu 1942. godine teško ranjen. Nakon oporavka radi kao partijski instruktor u Livnu i Kninu; od travnja 1943. godine je zamjenik političkog komesara Štaba grupe NOP odreda za Dalmaciju. U srpnju te godine postaje sekretar Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju, u kolovozu član Biroa Oblasnog komiteta [[Komunistička partija Hrvatske|KPH]] za Dalmaciju, potom od 1. rujna organizacijski sekretar istog Oblasnog komiteta. Od kolovoza 1944. godine član je i Izvršnog odbora Oblasnog NOO-a (to nije bilo tijelo Komunističke partije, nego tijelo civilne vlasti u sastavu [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|ZAVNOH]]-a) za Dalmaciju.
| |||