Doba kuge: razlika između inačica

'''Doba [[kuga|kuge]]''' (''Crna Smrt'' ili ''Crna kuga'') naziv je za period jednejednog od najrazoritijih [[pandemija]] u povijesti čovječanstva. Započevši u jugozapadnoj [[Azija|Aziji]] proširila se u [[Europa|Europu]] kasnih [[1340-ih]] gdje je (mnogo kasnije, u 18. st) i dobila ime ''Crna Smrt (lat. mors atra)''. Konačan broj smrti koje je ta pandemija izazvala diljem svijeta procjenjuje se na oko 75 milijuna ljudi, odnosno oko polovice tadašnjeg [[Stanovništvo Europe|stanovništva Europe]]. Naravno, demografski gubici ove pandemije nisu svuda bili jednaki jer je bolest odnosila više života u zajednicama s većim protokom ljudi i robe.

Vjeruje se da se ista bolest vraćala u Europu svake generacije sa različitim stupnjevima intenziteta i smrtonosnosti sve do [[1700-ih]]. Značajnija daljnja izbijanja uključuju Pedersku ''Talijansku kugu'' ([[1629]].-[[1631]].), ''Veliku londonsku kugu'' ([[1665]].–[[1666]].), ''Veliku bečku kugu'' ([[1679]].), ''Veliku marseillsku kugu'' ([[1720]].–[[1722]].) i [[1771]]. ''kugu u [[Moskva|Moskvi]]''. Porijeklo bolesti je kontroverzno, no njezin se smrtonosni oblik povukao iz Europe u [[18. stoljeće|18. stoljeću]].

Doba kuge imalo je drastičan utjecaj na europsku populaciju, nepovratno izmijenivši socijalnu strukturu Europe. Također je pogodilo i [[Rimokatolička Crkva|Rimokatoličku Crkvu]], koja je kao nadmoćna vjerska institucija bila u prevlasti u to doba, što je rezultiralo progonom manjina kao što su bili [[Židovi]]Zidovi, [[Muslimani]], stranci, prosjaci i [[Guba|gubavci]]. Stalna životna opasnost često je ljude dovodila do ludila, tjerajući ih da žive za trenutak, kao što je [[Giovanni Boccaccio]] ilustrirao u ''[[Dekameron]]u'' ([[1353]].).