Riccardo Giacconi: razlika između inačica

| mjesto_rođenja = [[GenoaGenova]], [[Italija]]

| državljanstvo = [[Sjedinjene Države|američkoAmeričko]]<br> [[Italija|talijanskoTalijansko]]

| polje = [[FizikaAstronomija]]

| radna_institucija = [[Sveučičište Johns Hopkins u [[Baltimore, Maryland|Baltimoreu]] <br> Svemirski rendgenski teleskop [[Chandra]]

| poznat_po = [[Rendgenska astronomija]]

| nagrade = Elliott Cresson medalja (1980.).<br> Dannie Heineman nagrada za astrofiziku (1981.) <br> [[Nobelova nagrada za fiziku]] (2002).)

[[Datoteka:X-Ray Explorer Satellite.jpg|mini|desno|250px300px|Satelit Uhuru.]]

[[Datoteka:Heao b.jpg|mini|desno|250px300px|Satelit i opservatorij Einstein.]]

[[Datoteka:Chandra X-ray Observatory inside the Space Shuttle payload bay.jpg|mini|desno|250px300px|[[Chandra]] opservatorij rendgenskih zraka.]]

'''Riccardo Giacconi''' ([[Genova]], 6. listopada 1931.) [[SAD|američki]] [[astronom]] [[Talijani|talijanskog]] porijekla, pionir je i jedan od začetnika [[rendgenska astronomija|rendgenske astronomije]]. [[Doktor]]irao (1954.) na [[Sveučilište u Milanu|Milanskom sveučilištu]]. Radio u istraživačkoj tvrtki ''American Science and Engineering'' (od 1959. do 1973.), dobitniku je[[institut]]ima ''Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics'' (od 1973. do 1981.), ''Space Telescope Science Institute'' (od 1981. do 1993.) i [[NobelovaEuropski nagradajužni zaopservatori]]j fiziku(od 1993. do 1999.). Bavio se razvojem [[mjerni instrument|Nobelovemjernih nagradeinstrumenata]] za fizikuistraživanje [[Rendgenske zrake|rendgenskog zračenja]] uiz 2002.[[svemir]]a Ui obrazloženjuistraživanjem Nobelovogtoga odborazračenja. stojiPridonio dapokretanju je(1999.) Giacconisvemirskoga nagrađenrendgenskog ``zateleskopa [[Chandra]]. Za pionirskiprinos doprinosrazvoju [[Astrofizikaastrofizika|astrofiziciastrofizike]] koji je doveoomogućio dootkriće otkrićaizvorâ svemirskih[[Kozmičke zrake|kozmičkoga rendgenskog zračenja]] izvoradobio [[RendgenskeNobelova zrakenagrada za fiziku|rendgenskihNobelovu zrakanagradu za fiziku]] 2002. Te su godine nagrađeni i [[Raymond Davis, ml.|R. Davis ml.]] i [[Masatoshi Koshiba]]''. <ref> '''Giacconi, Riccardo''', [http://ahycowww.ffrienciklopedija.hr/povijestfizike/20_atomska2Natuknica.htmaspx?ID=69455] "PovijestHrvatska fizikeenciklopedija", IvanLeksikografski Supekzavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 20112015.</ref>

== Životopis ==

Studij [[fizika|fizike]] završava na Sveučilištu u [[Milano|Milanu]] [[doktorat]]om iz [[Fizika elementarnih čestica|fizike elementarnih čestica]]. Do prelaska u privatnu kompaniju ''American Science and Engineering'' (ASE) 1959., kraće radi na sveučilištima u Milanu, [[Indiana|Indiani]] i Princetonu. Godine 1949. tim istraživača s ''Naval research Laboratory'' predvođen Herbertom Friedmanom otkrio je slabu emisiju rendgenskih zraka iz [[korona|Sunčeve korone]]. Na zarobljenim [[Treći Reich|njemačkim]] raketama V2 iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], oni su postavili male [[Geigerov brojač|Geigerove brojače]]. Otkrivena emisija X-zraka bila je čak milijun puta manja od ukupne energije koju [[Sunce]] zrači u ostalim [[valna duljina|valnim duljinama]]! Zbog toga se je smatralo da će detekcija svemirskih izvora rendgenskog zračenja biti bezuspješna. Giacconi, koji je vodio malu grupu entuzijasta, na sreću, nije se previše obazirao što drugi misle. Traživši potporu kod [[NASA]]-e Giacconi je bio odbijen. Međutim, američki ''Air Force'', imao je više sluha za astrofizičare: mala kompanija AS&E dobiva financijsku potporu za potragu X-zračenja [[Mjesec]]a. <ref> "Riccardo Giacconi: pionir rendgenske astronomije", Krešimir Pavlovski, Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 2011.</ref>

Početak je bio težak. Prve dvije [[Raketa|rakete]] AS&E rasprsnule su se prilikom lansiranja. Treći pokušaj, u lipnju 1962. bio je pun pogodak. Tijekom vrlo kratkog perioda opažanja, svega pet minuta je bilo na raspoloaganju, Geigerovi brojači stotinu puta osjetljiviji od bilo kojih upotrebljenih ranije, detektirali su jak izvor [[Rendgenske zrake|X-zraka]] u smjeru [[Škorpion (zviježđe)|zvježđa Škorpiona]], a pored toga i jednoličnu pozadinu rendgenskog zračenja. Ubrzo, otkriće Giacconija i suradnika potvrdila je Friedmanova grupa. Otvoreno je novo spektralno područje za istraživanje svemira.

=== Rendgenska astronomija ===

[[Zemljina atmosfera]] apsorbira većinu [[foton]]a [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]] propuštajući tok fotona do površine tek u dva prozora, [[svjetlost|vidljivi]] i [[Radio valovi|radiovalni]]. Fotoni[[Foton]]i rendgenskog dijela spektra imaju [[valna duljina|valne duljine]] od 0,005 [[metar|nm]] do 0,1 nm, dakle energije od 200 keVk[[eV]] odnosno 0,1 keV. Tvrdo rendgensko zračenje prodire u atmosferi do visine od 25 [[metar|km]], dok je meko zaustavljeno već na 200 km. Zbog toga se istraživanja rendgenskog zračenja svemirskog porijekla mogu vršiti isključivo izvan ili tek u visokim slojevima Zemljine atmosfere. Eksperimenti[[Pokus]]i s raketama omogućuju tek mjerenja u kratkom vremenu (prvi letovi Aerobee rakete koja su koristili Giacconi i suradnici trajali su svega desetak minuta dok je iskoristivo vrijeme bilo čak upola manje!).

=== Satelit Uhuru ===

Zbog toga Giacconi nakon inicijalnog, neočekivanog uspjeha dobiva podršku pri NASA-i koja prihvaća njegov prijedlog, da se u orbitu oko Zemlje postavi [[satelit]] opremljen uređajima za detekciju rendgenskog zračenja. Dijelom to je bio svemirski eksperimentpokus potpomognut [[Italija|talijanskom]] vladom. Satelit Uhuru, što na [[Swahili jezik|swahili jeziku]] znač i “sloboda”''sloboda'', uspješno je lansiran iz [[Kenija|Kenije]], godine 1970. Uspjeh satelita bio je iznad svih očekivanja. Zabilježeno je da je to jedan od najznačajnijih pokusa svih vremena, ne samo u [[astronomija|astronomiji]] i fizici već svim [[Prirodne znanosti|prirodnim znanostima]]. Višestruko je povećan broj poznatih izvora rendgenskog zračenja, kojih je do 1970. bilo poznato svega 40.

Ne treba zaboraviti da su 1967. godine [[Radio astronomija|radio astronomi]] otkrili [[pulsar]]e, kompaktne [[Neutronska zvijezda|neutronske zvijezde]], što je bio daljnji veliki poticaj za razvoj rendgenske astronomije. Praćenjem pojedinih izvora pomoću Uhuru satelita otkriveno je da emisija X-zraka može biti, katkad, vrlo nagla i silovita, a da ima izvora s periodičnim promjena emisije. Mnogi su izvori prepoznati na snimkama zvjezdanog polja što je dalje omogućilo detaljna astrofizička istraživanja. Ubrzo je otkriveno da su u pravilu jaki izvori X-zraka dvojni sustavi zvijezda u kojima materija struji s (normalne) zvijezde na pratioca koji je kolabirajuća zvijezda, [[bijeli patuljak]], neutronska zvijezda ili [[crna rupa]]. Naročito su jaki izvori oni kod kojih je kolapsar neutronska zvijezda ili crna rupa, jer je i potencijalna jama (gravitacijsko polje) mnogo dublja i materija se ubrzava do vrlo velikih brzina.

=== Satelit Einstein ===

Uhuru je ipak imao jedan veliki nedostatak - a to je nemogućnost “snimanja”''snimanja''. Uređaji su omogućavali samo brojanje rendgenskih fotona, ali ne i njihova [[Žarište|fokusiranja]] u sliku. Još ranije, Giacconi je s fizičarom Brunom Rossijem, predložio konstrukciju rendgenskog teleskopa. Rendgenske su zrake izuzetno prodorne, tako da se pod uobičajenim [[kut]]ovima ne reflektiraju od metalnog zrcala, već prodiru u njega. Zbog toga ih je potrebno reflektirati pod vrlo malim kutom, tek toliko da “okrznu”''okrznu'' metalnu površinu zrcala. Međutim, izrada zrcala za rendgenski teleskop, vrlo je zahtjevna. Zahvaljujući divovskom uspjehu Uhuru satelita, NASA prihvaća sljedeći Giacconijev projekt, izgradnju prvog rendgenskog teleskopa koji bi bio postavljen u orbitu oko Zemlje. S velikom financijskom potporom NASA-e osnovan je pri [[Sveučilište Harvard|harvardskom sveučilištu]] poseban odjel u koji prelazi Giacconi sa svojim suradnicima - sada ih je već preko dvije stotine, od čega polovicu čine astronomi. To je zabilježeno kao najveći znanstveni prijelaz u povijesti američke znanosti. S poznatim [[Menadžer|menadžerskim]] sposobnostima, Giacconi i taj projekt dovodi do uspjeha. Rendgenski [[teleskop]] na satelitu Einstein omogućuje dobivanje prvih slika neba velike rezolucije i precizne položaje tisuće rendgenskih objekata; bijelih patuljaka, neutronskih zvijezda, crnih rupa, međuzvjezdanih udarnih valova nastalih eksplozijama [[supernova]], jezgrama [[galaksija]], i vrućim [[plin]]om koji ispunjava prostor među galaksijama.

=== Chandra opservatorij rendgenskih zraka ===

Izbor Riccarda Giacconija za direktora ''Hubble Space Telescope Science Institute'' pri Sveučilištu Johns Hopkins u [[Baltimore, Maryland|Baltimoru]], iz kojeg se upravlja sa [[Svemirski teleskop Hubble|svemirskim teleskopom Hubble]] (HST), bilo je potpuno očekivano i prirodno. Novi izazov Giacconi prihvaća izborom za generalnog direktora [[EuropskaEuropski svemirskajužni agencijaopservatorij|EuropeanEuropskog Southernjužnog Observatoryopservatorija]] sa sjedištem u [[Garching bei München|Garchingu]] kraj [[München|Münchena]] i opservatorijima u [[Čile|čileanskim]] [[Ande|Andama]], planinama La Silla i Paranal. Giacconijevim dolaskom započela je realizacija sigurno najvećeg projekta u astrofizici – postavljanje četiri 8-m teleskopa na Paranlu kraj Aftonagaste ([[Vrlo veliki teleskop]]), te njihovo povezivanje u interferometar, poznate pod nazivom VLT i VLTI ([[Dugobazičnadugobazična interferometrija]]). Kada je Giacconi 1998. godine otišao na novu rukovodeću funkciju predsjednika ''Associate Universities'' u [[SAD]]-u, europski su astrofizičari započeli opažanja na najmoćnijim “strojevima”''strojevima'' u svijetu. Sudjelovao je i na [[Chandra]] [[opservatorij]]u rendgenskih zraka, koji je lansiran 23. srpnja 1999., a to je najsloženiji opservatorij rendgenskih zraka do sada izgrađen, a radi i danas. Dobitnik je mnogih prestižnih nagrada i priznanja.