Evanđelje po Ivanu: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 54:
 
7. Poslanje riječi, objava u [[Kana Galilejska|Kani Galilijskoj]] učenicima, u hramu se objavljuje [[Židovi]]ma: [[Nikodem]]u kao predstavniku židovstva, Samarijanki kao predstavnici [[Samarijanci|Samarijanaca]], kraljevskom činovniku koji predstavlja pogane, te Isusova objava članovima Crkve (5,12). Krist se objavljuje kao Prorok (5,1-47), kao kruh života (6,1-7,1), svijetlo svijeta (7,1-59), [[Dobri pastir]] (10,1-21), uskrsnuće [[Lazara]] (11-12,36). Objavljuje se učenicima (13,1-20,29). Opis muke, smrti i uskrsnuća (21,1-29). Novi život Crkve (21,1-25).
 
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3, 16-17).
 
==Sadržaj evanđelja==
Line 69 ⟶ 71:
 
== Kristologija ==
[[Datoteka:Francisco de Zurbarán - Crucifixion - The Art Institute of Chicago.jpg|180px|minijatura|desno|[[Francisco de Zurbarán]]: ''Krist na križu'']]
Prema jednom znanstveniku (S. Harris), Ivan prikazuje Isusa Krista kao "kratku manifestaciju vječne Riječi, čiji besmrtni duh ostaje uvijek prisutan uz [[kršćanin]]a koji vjeruje." <ref>Harris, Stephen L. (1985). Understanding the Bible. Palo Alto: Mayfield.</ref> [[Knjiga]] predstavlja Isusa kao božanskog Sina Božjega, podređenoga [[Bog Otac|Bogu Ocu]].<ref> Hurtado, Larry W. (2005). How on earth did Jesus become a god? historical questions about earliest devotion to Jesus. Grand Rapids, Mich.: W.B. Eerdmans Pub. Co. p. 53. ISBN 0-8028-2861-2.</ref> To Evanđelje više se usredotočuje na odnos Sina prema Ocu od ostalih evanđelja. Također se fokusira na odnos Otkupitelja prema vjernicima, najavljuje [[Duh Sveti|Duha Svetoga]] kao Branitelja (grčki: Paraclete), a istaknutost [[ljubav]]i kao element kršćanskog karaktera.
 
Line 91 ⟶ 94:
 
Kod Ivana, Logos je shvaćen kao [[Sin Božji]] i odnosi se na Isusa Krista koji predstavlja utjelovljenje božanskoga Logosa. Prve [[riječ]]i Ivanovog evanđelja, "u početku bijaše Riječ (Logos)", mnogi su, prije svega [[Sveti Aurelije Augustin |Augustin]], ocijenili kao izravan utjecaj [[Heraklit]]ove, [[Platon]]ove i [[stoicizam|stoičke]] filozofije. U evanđelju po Ivanu dolazi do identifikacije iskona i logosa ("U početku bijaše Riječ"), života i logosa ("u njemu bijaše život", 1,4) i Isusa kao tjelesnog bića i logosa ("I Riječ postade tijelo", 1,14).<ref> Branko Pavlović, Filozofski rječnik (odrednica logos), Plato, Beograd, 1997.</ref>
 
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. (Iv 1,1).
 
==Poruka knjige==
Line 96 ⟶ 101:
 
Evanđelje je tako napisano da njegovi čitatelji u raspetom Kristu mogu prepoznati živoga Krista, prisutnoga u zajednici njegovih vjernika, kojima on dariva Svoga i Očeva Duha. Kao što je [[Evanđelje po Marku|Markovo]], [[Evanđelje po Luki|Lukino]] i [[Evanđelje po Mateju|Matejevo]] Evanđelje usredotočeno na na „Kraljevstvo Božje“, tako je Ivanovo Evanđelje usredotočeno na „život vječni“, koji se sastoji u najprisnijem živom zajedništvu svih vjernika s Isusom Kristom.
 
Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. (Iv 8,12)
 
== Izvori ==