Ladislav Bogešić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 36:
Igrati nogomet značilo mu je socijalni moment, jer više nije bio samohranoj majci na teret, a kao drugi moment, bio je moment športske časti ako zaigra za neki od deset subotičkih nogometnih klubova, jer u ono vrijeme svi momci koji nisu išli na pijanke i kavane, išli su u klubove. Uskoro je Bogešić postao poznata osoba u gradu te je stekao svoje navijače.
 
U vremenima kad je dovoljno bilo biti pošten i talentiran, kad nije bilo trenera, mjesto u momčadi bilo je sigurno. Bogešićev dar nije prošao nezapažen. Za nj se pročulo izvan Subotice i klubovi iz drugih sredina pokazivali su zanimanje za Bogešića. Suboticu ipak nije htjeohtio napustiti jer nije htjeohtio napustiti samohranu majku.
 
Kad su bili na srednjoeuropskom turniru u Rumunjskoj, s Bogešićem su u kontakt stupili ljudi iz [[1. HŠK Građanski Zagreb |zagrebačkog Građanskog]]. Na njihove nagovore zatražio je visoki iznos, za koji je računao da će biti previsok ponuditeljima, samo da bi odustali. U Građanskom su pristali na zatraženih 100.000 dinara, što je u vrijeme kad su premije igračima za utakmicu bile koliko i njegova plaća na željeznici, od 50 do 200 dinara, bio pozamašan iznos. Ipak, Bogešić nije napustio Suboticu.