Ruđer Bošković: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 38:
== Životopis ==
[[
Bošković je rođen u Dubrovniku kao šesti sin i osmo dijete u obitelji koju su osnovali [[Nikola Bošković]] (preselio iz sela [[Orahov Do|Orahova Dola]] u Dubrovnik oko 1688. – Dubrovnik, 1721.) i Paola Bettera (Dubrovnik, 1674. – Dubrovnik, 1776.).<ref>[http://www.google.de/url?sa=t&source=web&cd=10&ved=0CFYQFjAJ&url=http%3A%2F%2Fwww.ifzg.hr%2Fdjelatnici1%2Fmartinovic%2FLjetopis%2520zivota%2520i%2520djela%2520Rudera%2520Boskovica.PDF&rct=j&q=%22orahov%20dol%22&ei=bMhxTof_MKTY4QTasYG1CQ&usg=AFQjCNHg9sG23xB265MfrP2jVaxUz4TpEw&cad=rja [[Ivica Martinović]], Ljetopis života i djela Ruđera Boškovića, Dubrovački horizonti 35 (1995), pp. 41-48. Posebni otisak (pristupljeno 15. rujna 2011.)]</ref> Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u [[Rim]], gdje stupa u isusovačko [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinsko sveučilište Gregorianu]] i [[1732]]. godine završava filozofiju, a nedugo potom i teologiju. Po svršenom studiju teologije zaređen za [[svećenik]]a i stupio je u [[Isusovci|isusovački red]]. Godine [[1740]]. postaje profesor matematike.<br>
Redak 44:
=== Matematika ===
Ruđer Bošković se bavio mnogim matematičkim problemima, [[infinitezimalni račun|beskonačno malim veličinama]], [[logaritam|logaritmima]] [[negativni broj|negativnih brojeva]], problemom [[tijelo maksimalne atrakcije|tijela maksimalne atrakcije]] i tako dalje. U svojoj knjizi ''Elementa matheseos universae'', Rim [[1754]]., daje znatan broj [[teorem]]a iz [[trigonometrija|trigonometrije]], prvi izvodi četiri osnovne [[diferencijalni račun|diferencijalne formule]] [[sferna trigonometrija|sferne trigonometrije]], kao i [[oskulatorni krug]]. U raspravi ''De aestu maris'' ([[1747]].), prvi među matematičarima govori o [[euklidska geometrija|neeuklidskoj]] [[geometrija|geometriji]], u kojoj se s [[krivulja]]ma radi isto kao i s [[pravac|pravcima]], te predlaže geometriju s tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom, koja se i danas upotrebljava.
U prvom matematičkom radu uvodi u sfernu trigonometriju grafičku metodu za rješavanje [[trokut]]a ''Izgradnja sferne trigonometrije'' (lat. ''Trigonometriae sphaericae constructio'', 1737.). Izveo je četiri osnovne jednadžbe [[Diferencijalna geometrija|diferencijalne trigonometrije]]. U djelu ''Osnove sveukupne matematike'' (lat. ''Elementorum universae matheseos'', 1754.) donosi teoriju transformacija geometrijskih mjesta i izvornu teoriju [[čunjosječnice|čunjosječnica ili konika]] utemeljenu na sintetskoj metodi. Istraživanje temelja matematike u vezi s pitanjima i pojmovima neprekinutosti i beskonačnosti objavio je u djelu ''O naravi i upotrebi beskonačno velikih i beskonačno malih veličina'' (lat. ''De natura et usu infinitorum et infinite parvorum'', 1741.). Konačne i beskonačno daleke točke tretirao je ravnopravno kao i tvorac projektivne geometrije [[Jean-Victor Poncelet]] (1820.). Dopuštao je mogućnost postojanja različitih [[geometrija]]. Istražujući načelo neprekidnosti došao je do izričite formulacije kontinuuma realnih brojeva (''O zakonu neprekinutosti…'' – lat. ''De continuitatis lege…'', 1754.; hrvatski prijevod 1996.) prije njemačkih matematičara [[Richard Dedekind|Richarda Dedekinda]] i [[Georg Cantor|Georga Cantora]]. Naslućivao je mogućnost konstrukcije neprekinute krivulje koja nema [[tangenta|tangente]] ni u jednoj svojoj točki, a to je dokazano tek 1904. (Kochina krivulja). Budući da je naslutio probleme ''geometrije prirode'', Boškovića se može smatrati ''praocem teorije [[fraktal]]a'', matematičkog temelja [[Teorija kaosa|teorije determinističkoga kaosa]].
=== Mehanika ===
U [[mehanika|mehanici]] je proučavao [[gibanje]] [[materijalna točka|materijalne točke]] (''O gibanju tijela bačenih u prostor bez otpora…'' – lat. ''De motu corporum projectorum in spatio non resistente…'', 1740.). Metodom [[njihalo|njihala]] određivao je veličinu [[gravitacija|gravitacije]] i utvrdio njezinu nejednakost na Zemlji (1741.). Rješavao je problem tijela najvećeg privlačenja (''Mehanički problem o čvrstom tijelu najvećeg privlačenja…'' – lat. ''Problema mechanicum de solido maximae attractionis…'', 1743.) i problem središta gravitacije (''O središtu teže…'' – lat. ''De centro gravitatis…'', 1751.).
=== Astronomija ===
Bavio se i [[astronomija|astronomijom]] i objavio pet knjiga pod nazivom
Prvi je njegov znanstveni rad bio iz astronomije: ''O Sunčevim pjegama…'' (lat. ''De maculis solaribus…'', 1736.). Slijedila je ''Rasprava o nedavnom prolazu Merkura ispred Sunca…'' (lat. ''De Mercurii novissimo infra Solem transitu…'', 1737.), ''O polarnoj svjetlosti…'' (lat. ''De aurora boreali…'', 1738.). Uveo je novu metodu određivanja [[parabola|parabolične]] staze [[kometa]] iz triju bliskih motrenja (''O kometima…'' – lat. ''De cometis…'', 1746.). Boškovićeva razvijena metoda prethodila je [[Heinrich Wilhelm Olbers|Olbersovoj]] metodi iz 1797. Bošković je postavio kriterij za vrstu staze (eliptične, parabolične ili hiperbolične) [[nebesko tijelo|nebeskoga tijela]] (''O određivanju staza planeta s pomoću katoptrike…'' – lat. ''De determinanda orbita planetae ope catoptricae…'', 1749.), a to je poslužilo kao osnova za istraživanje [[perturbacija]] [[Jupiter]]a i [[Saturn]]a (''O nejednakostima za koje se čini da ih međusobno izvode Saturn i Jupiter osobito u vrijeme konjunkcije'' – lat. ''De inaequalitatibus quas Saturnus et Jupiter sibi mutuo videntur inducere praesertim circa tempus coniunctionis'', 1756.). Nakon [[William Herschel|Herschelova]] otkrića novoga nebeskog tijela ([[Uran]]a), Bošković je među prvima, na temelju teorijskih izračunavanja putanje, ustvrdio da je novootkriveno nebesko tijelo [[planet]].
▲Bavio se i astronomijom i objavio pet knjiga pod nazivom '''Opera pertinentia ad opticam et astronomiam''' ([[1785]].) U njima izlaže svoju teoriju o [[aberacija svjetlosti|aberaciji]] svjetlosti, te kao i [[Albert Einstein|Einstein]] smatra [[brzina svjetlosti|brzinu svjetlosti]] konstantnom. Po njemu je sve relativno, kako [[prostor]], tako i [[vrijeme]]. Mjerila nisu konstantne duljine i smanjuju se u pravcu kretanja. Kao metodu za pronalaženje skretanja svjetlosne zrake pri prolazu kroz razne sredine, preporuča pokuse s dva [[dalekozor]]a od kojih je jedan ispunjen vodom. Ispitujući krivulju [[Astronomska refrakcija|astronomske refrakcije]], prvi određuje visinu [[troposfera|troposfere]]. Iz tri opažanja [[Sunčeve pjege|Sunčevih pjega]] određuje rotaciju [[Sunce|Sunca]] i njegov promjer, izvodi jednadžbu šestog stupnja za kretanje [[komet]]a, koju su kasnije prihvatili Olbers, [[Joseph-Louis Lagrange|Lagrange]], Opolcer i Wilkens. Zamišlja [[zvijezda|zvijezde]] kao veća ili manja sunca. Njegova atomistika predvidjela je zvijezde s vrlo gustom i vrlo razrijeđenom tvari, divove i patuljke, koji su otkriveni tek u [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. Zvjezdarnica u [[Brera|Breri]] blizu Milana, za koju je izradio planove, bila je najmodernija u to doba. Osnovao je praktičnu astronomiju, prvi ukazao na potrebu ispitivanja grešaka mjernih instrumenata i dao formulu za ispravke grešaka.
=== Geodezija ===
| |||