Razgovor:Diofantova m-torka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
komentar |
|||
Redak 25:
Diofant je bio čovjek, pa više smisla imaju [[Diofantova m-torka|Diofantove m-torke]] i [[Diofantska jednadžba|Diofantove jednadžbe]], ali u praksi je ponešto drugačije. "Problem" je sigurno dovoljno dobro riješen preusmjeravanjem, ako se zahtjev za usklađivanjem terminologije pojavi i bude dovoljno obrazložen, pridjev diofantski treba zamijeniti diofantovim. [[Suradnik:SpeedyGonsales|<font color="blue">Speedy</font>]][[Razgovor sa suradnikom:SpeedyGonsales|<font color="gray">Gonsales</font>]] 14:47, 20. prosinca 2015. (CET)
To je zanimljivo pitanje i često se poteže. Ono nije samo jezične već i matematičke naravi. U matematici su važne nijanse i atmosfera i dobro je da to prati i nazivlje. Evo nekoliko primjera.
1. Arhimedov aksiom (Archimedes axiom) , arhimedsko polje (archimedean field). Prvo zato što se aksiom da za svaki broj (realni) postoji prirodni broj od njega veći može pripisati Arhimedu (postoji mjesto u njegovu radu koje je tome blisko). Naravno, riječ je 'o očitoj stvari' i ima smisla tek kod aksiomatizacije realnih brojeva. Međutim, ima uređenih polja koja nisu realna, a za njih Arhimed nije znao, među njima i onih za koje ne vrijedi taj aksiom, pa je prirodno da se zovu 'nearhimedska polja' a ne 'nearhimedova polja', i onda, jasno, 'arhimedska polja' a ne 'Arhimedova polja'. Dakle, pojam se može konotirati s Arhimedom, ali to nije Arhimedovo. Razumjelo bi se i da se kaže 'Arhimedovo polje' i ne bi bilo krivo, već samo nedovoljno adekvatno.
2. Euklidov aksiom (preciznije, Euklidov peti postulat), ali euklidska geometrija (a ne 'Euklidova geometrija'), pa dalje 'neeuklidske geometrije', a ne 'neEuklidove geometrije', i to je već dugo u hrvatskoj tradiciji koja je u skladu sa svjetskom. Euklidov peti postulat je međaš između euklidskih i neeuklidskih geometrija kojih ima više i poslije su nastale. Euklidovom geometrijom, mogla bi se nazvati geometrija u Euklidovim Elementima.
3. Slučaj Diofant. Navodim 4 najčešća termina.
(i) diofantska gemetrija (diophantine geometry). Moglo bi se reći i 'Diofantova geometrija', ali to ne bi dobro opisivalo stanje; to se odnosi na geometriju koja se razmatra s aritmetičkog stanovišta i nema toga kod Diofanta (zato mnogi koriste 'aritmetic geometry'), a 'aritmetičko' matematičarima aludira na Diofanta, znači maglovita veza pa je primjerenije 'diofantska geometrija'.
(ii) diofantska aproksimacija. Malko više nego ovo prije, moglo bi se reći Diofantova aproksimacija (ali i dalje nije opravdano). Opet je riječ samo o konotaciji; smisao je nešto poput 'racionalne aproksimacije', a to opet matematičarima dobro stoji uz Diofanta.
(iii) diofantska jednadžba. Još malko veće pravo (i dalje nedovoljno) da se nazove 'Diofantova jednadžba'' jer je Diofant radio s nečim što bi se moglo interpretirati kao takve jednadžbe (formulacije su mu s brojevima i sve su ove interpretacije nategnute). Mala digresija. Nikola Tesla se školovao u Karlovcu (u stvari u Rakovcu koji je sad dio Karlovca, a onda je bio dio Vojne krajine, Slunjska pukovnija, malo prije ukidanja; u Karlovcu je bio smješten generalat još i za Ličku, Otočačku i Ogulinsku pukovniju, ali je sam grad bio dio civilne Hrvatske). Ostalo je zapisano da je u matematici učio diofantske jednadžbe, točnije: 'diofantičke jednačbe' - malo drukčije, ali isti tip rješenja; vjerojatno prijevod iz njemačkog jer na njemačkom je bilo: 'diophantische Gleichungen'.
(iv) diofantska m-torka. To ima najviše prava de se zove 'Diofantova m-torka', jer je Diofant imao konkretnu četvorku (istina racionalnu, što onda ne ulazi u sadašnju definiciju gdje se traži cjelobrojnost). Ta bi se (konkretna) četvorka mogla zvati Diofantovom, a spadala bi u racionalne diofantske. Slično, četvorka 1,3,8,120 zove se 'Fermatova četvorka' i to je u redu, i ne bi bilo primjereno 'Fermatovska četvorka'. Međutim u širem kontekstu, primjerice, matematićari su razmatrali četvorke koje počinju s 1,3 i pokazali su (Dujella i dr.) da s kojom god d. trojkom 1,3,c započeli, ona se na jedinstven način proširuje do četvorke (analogno ovoj Fermatovoj). Zato bi se takve mogle nazvati fermatovskom (ali i Baker-Davenportovom, sad s drukčijim rješenjem, jer se ovo gornje svojstvo dokazuje na osnovi ideje i postupka na kojima su Baker i Davenport pokazali gornje svojstvo za Fermatovu). I tu je primjerinije 'diofantska m-torka'.
Dakle, ako jezik omogućuje da se dočara atmosfera i okružje (a hrvatski jezik to dopušta i u tradiciji mu je), onda to treba iskoristiti, a ne odbaciti.
| |||