Eduard Limonov: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Migrating 29 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q295537 (translate me)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Provjeriti vanjske poveznice}}
[[Slika:Eduard Limonov.jpg|mini|Eduard Limonov]]
'''Eduard Venjaminovič Limonov''' (ruski: '''Эдуард Вениаминович Лимонов'''), [[22. veljače]] [[1943.]], [[Dzeržinsk]], [[Nižnjenovgorodska oblast]], tadašnja [[Gorkovska oblast]]) je ruski ultra ekstremni nacionalistički pisac, antisemit, publicist, političar, disident, osnivač i vođa neregistriranezabranjene [[Nacional-boljševička stranka|Nacional-boljševičke stranke]] (''Национал-большевистская партия'').
 
Pravim imenom je ''Eduard Venjaminovič Savenko''.
Redak 13:
Rođen je u Dzeržinsku, gradu na Volgi, nekoliko kilometara udaljenom od [[Nižnji Novgorod|Gorkoga]]. Rečeni grad je dugo vremena bio zatvoren za strance, a tek odnedavno šira je javnost upoznata s njegovom velikom zagađenošću, nastalom zbog tamošnje industrije koja proizvodi [[bojni otrovi|bojne otrove]].
 
Još se za vrijeme Limonovljeva djetinjstva njegova obitelj preselila u [[Ukrajina|Ukrajinu]], u [[HarkovHarkiv]], gdje je Limonov odrastao. Studirao je na [[Harkivski pedagoški institut|Harkovskom pedagoškom institutu]]. Stihove je počeo pisati 1958.
 
Od [[1967.]] do [[1974.]] živio je u [[Moskva|Moskvi]]. Ondje je nastavio svoj pjesnički rad i ostvario stanovitodređeni uspjeh, prije negoli mu je oduzeto državljanstvo i nego što je bio izgnan iz SSSR-a. Otišao je u [[New York]] 1974. kao emigrant i počeo se baviti pisanjem [[roman]]a. Povezao se s njujorškom [[punk]] i [[avangarda|avangardnom]] scenom, a postao je obožavateljem [[Lou Reed|Loua Reeda]], kao i američkog pisca [[Charles Bukowski|Charlesa Bukowskog]].
 
Stihove je pisao do početka 1980-ih, a zatim se okrenuousmjerio prema [[proza|prozi]] tei nakon toga potom novinarstvu.
 
God. 1980. preselio se u [[Pariz]] s ljubavnicom Natalijom Medvjedevom te ubrzo postao aktivan u francuskim književničkim krugovima. Dobio je i francusko državljanstvo. Ondje se zbližio i s rukovodstvom [[Francuska komunistička stranka|Francuske komunističke stranke]]. Pretpostavlja se da je radio kao agent sovjetskih tajnih službi. Pisao je za časopis ''Revolutién'', glasilo FKS-a.
Rusko državljanstvo mu je vratio [[Mihail Gorbačov]]. Limonov i Medvjedeva su se vjenčali, ali i ubrzo razvelirastavili (1994. godine).
 
== Spisateljski rad ==
Redak 30:
 
== Razaranje Sarajeva i srpska agresija na BiH ==
Limonova se vidi na jednom od [[BBC]]-ovih ratnih snimki nastalih za vrijeme [[rat u BiH|srpske agresije na BiH]]. Ističe se zapis na kojem je Limonov zajedno s [[Radovan Karadžić|Radovanom Karadžićem]], bivšim čelnikom BiH Srba i optuženikom za ratne zločine i genocid nad [[Muslimani (narodnost)|Muslimanima]] i [[Hrvati]]ma u [[BiH]]. Na tom slikovnom zapisu zabilježena je Limonovljeva sadistička paljba iz oklopnika prema civilima u opkoljenom Sarajevu.[http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/shows/karadzic/radovan/marketplace.html] [http://www.osa.ceu.hu/db/fa/304-0-16-1.htm] [http://findingkaradzic.blogspot.com/2006/05/how-karadzics-poetry-helps-to-prove.html]
 
== Politička karijera ==
God. 1991. Limonov se vratio u Rusiju i postao aktivan u politici. Pokrenuo je 1994. tiskovinu zvanu "''Limonka''", i malu, jednako politički usmjerenu stranku zvanu [[Nacional-boljševička stranka|Nacionalnu boljševičku stranku]] (''Национал-Большевистская Партия.'') zajedno s [[Jegor Letov|Jegorom Letovim]]. Ista je kasnije zabilježila rast popularnosti i članstva, uglavnom među radikalnom mladeži. {{Nedostaje izvor}} Unatoč [[komunist]]ičkim implikacijama u njezinu imenu, strančina motrišta su izrazito [[ruski nacionalizam|rusko nacionalistička]]. Iako ta skupina nikad nije uspjela ostvariti status službene stranke, ostala je aktivnom u prosvjedima zbog raznih socijalnih i političkih pitanja, posebice zbog žestokog kritiziranja [[Vladimir Putin|Putinova]] režima . {{Nedostaje izvor}}
 
Limonov je među svoje idole nabrojaonaveo [[Staljin]]a, [[Mihail Bakunjin|Bakunjina]], [[Julius Evola|Juliusa Evolu]] i [[Jukio Mišima|Mišimu]]. Nabrojao je [[Alain de Benoist|de Benoista]] među svoje političke saveznike. U početku je bio i saveznikom [[Vladimir Žirinovski|Žirinovskome]] i bio je čak imenovan ministrom za sigurnost u njegovoj Žirinovskovljevoj vladi u sjeni iz 1992.. Malo kasnije su Limonova zamorili prekomjernipreveliki politički ispadi Vladimira Žirinovskoga te se odvojio od njega. Uskoro je napisao i knjigu "Limonov protiv Žirinovskoga".
 
1. travnja 2005. američki dnevnik ''[[The Wall Street Journal]]'' objavljuje članak o Limonovu i njegovoj stranci, naslovljen: "Extreme Movement: In Russia, Group Takes Radical Steps To Defy Kremlin". Članak je predstavljao zanimljivost, utoliko što su Limonov i njegova Nacional-boljševička stranka rijetko zadobivali mjesta u tiskovnim izdanjima u SAD-u.