Lavoslav Hartman: razlika između inačica

U Ilici 30 vodio je knjižaru, koji je 1. siječnja [[1856.]] svoju radnju otkupio od samog [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]], odnosno od Romleitnera koji se parničio s Gajem. Neprodane knjige koje su preostale Gaju, Hartman je otkupio od njega. Pomoćnik Hartmanu bio je [[Stjepan Kugli]], koji je [[1881.]] godine zajedno sa drugim Hartmanovim pomoćnikom Albertom Deutschom preuzeo Hartmanovu tiskaru i knjižaru, kojima ju je prodao 31. svibnja 1881. pred smrt. Knjižaru od [[1902.]] vodi sam Kugli.

Bio je poduzetna duha, pa je 1875. predosjetio kad će biti povoljni trenutak za upustiti se u nakladništvo školskih knjiga, a to je bilo kad je carsko kraljevsko ministarstvo za bogoštovlje i nastavu ukinulo monopol na tiskanje udžbenika i školskih knjiga u Beču, pa je tako svaki privatnik kojem je c.k. ministarstvo odobrilo, mogao tiskati knjigu koje će biti uvedena u škole, pa je tako bio prvi hrvatski tiskar pučkoškolskih knjiga.

1878. je isposlovao pravo za trgovati papirom na veliko, čime je spojio okomito spojio sve grane u proizvodnji i prodaji knjige: nabavanabavu papira, tisak, nakladanakladu i prodajaprodaju knjiga.

Bio se teško razbolio i 1881. je umro. Na sprovodupogrebu su se skupili svi pripadnici židovske općine, ali i mnogo kršćana.

Nekrologe su objavili tri najvažnija zagrebačka dnevna lista: [[Narodne novine]], [[Obzor]] i [[Agramer Zeitung]], govoreći sve najljepše o njemu, njegovom radu i prinosudoprinosu hrvatskoj kulturi.