Brak: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 78.3.244.32 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Zeljko
Vodomar (razgovor | doprinosi)
Redak 108:
 
== Ekonomski aspekti braka ==
Institucija braka je od samih početaka imala primjetnu ekonomsku komponentu, a koja se ogledala u tome da je dolazak bračnog druga u novu zajednicu s jedne značio povećanje njenih resursa u obliku [[radna snaga|radne snage]], odnosno njezinog povećanja, ako je riječ o ženi koja je u stanju roditi potomstvo, odnosno dodatnu radnu snagu. S druge strane, dolazak novog bračnog druga je novoj zajednici također mogao predstavljati teret, bilo dodatnu osobu za uzdržavanje ili osobu koja kao udovica/udovac [[nasljeđivanje (pravo)|nasljeđuje]] porodičnu imovinu. Nastojanje da se ti problemi riješe je stvorio cijeli niz običaja i institucija kao što su [[cijena braka|kupovanje nevjeste]] ili [[miraz]], koji su se, u određenim oblicima i u nekim društvima, očuvali do današnjeg dana.
 
Institucija braka je od samih početaka imala primjetnu ekonomsku komponentu i sigurnosnu komponentu. Primjerice u mnogim zemljama svijeta sve do 20. stoljeća mnoge žene nisu bili puni pravni subjekti i brak je prestavljao ekonomski i a pravni štit od nasrtaja drugih ne žene. Isto tako brak je kroz stvaranja potomstva omogućavao pravo nasljedstva imovnog i političkog za buduće naraštaje. Dolayak bračnog druga u novu zajednicu s jedne značio nasljeđivanje ili povećanje njenih resursa u obliku [[radna snaga|radne snage]]. Rađanje muškog potomstva u takvim pravnim sistemima omogućavalo je zadržavanje ili stjecanje više ekonomske ili političke moći. S obzirom da mnoge države prije 20. stoljeća nisu imale sisteme socijalne skrbi, brak je predstavljao način da se članovi nekog društva omogućavali nekakav život, odnosno da nisu na teretu svojih roditelja ili na teretu cijele zajednice. Brak, sporovi oko braka, uzdržavanje i pravo nasljeđivanja je druge strane omogućilo je razvoj monogih zakona i tako i društva društva. Dolazak novog bračnog druga je novoj zajednici mijenjao je socijalne i ekonomske odnose, bilo za dodatno uzržavanje nove osobe i djece, bilo uzdržavanje i zbrinjavanje ili osobe koja kao udovica/udovac [[nasljeđivanje (pravo)|nasljeđuje]] porodičnu imovinu. Problemi koji su nastajali bili su riješavani u sklopu mnogih društava na svoj način unutar okvira običaja i zakona neke zemlje. Primjerice da bi se recimo osigurala žena u braku, ili da bi se nadoknadio ekonomski gubitak odlaska žene iz obitelji stvaraju se niz običaja i institucija kao što su [[cijena braka|kupovanje nevjeste]] ili [[miraz]], koji su se, u određenim oblicima i u nekim društvima, očuvali do današnjeg dana.
U modernim državama, čija zakonodavstva bračne drugove tretiraju kao pojedince, a ne članove šire porodice, brak predstavlja temelj za imovinska prava, ali i obaveze supružnika. Sustavi tzv. [[kontinentalno pravo|kontinentalnog prava]] su stvorili institut tzv. [[bračna stečevina|bračne stečevine]] koji pretpostavlja da imovina koju za vrijeme braka stječu supružnici predstavlja njihovo zajedničko vlasništvo; taj se institut ogleda i u zajedničkim bankovnim računima, [[Kreditna kartica|kreditnim karticama]] i sl. Neki pravni sustavi, pak, dozvoljavaju bračnim drugovima da sami odrede što ulazi, a što ne ulazi u bračnu stečevinu, odnosno da zadrže zasebne [[imovina|imovine]]; u posljednje vrijeme se u tu svrhu koristi institut [[predbračni ugovor|predbračnog ugovora]]. U slučaju razvoda se bračna stečevina dijeli, a u slučaju smrti nekog od supružnika je u većini zemalja nasljeđuje preživjeli bračni drug, a tek potom djeca.
 
Bračni status često može imati utjecaja i na odnos države prema nekom pojedincu u smislu njegovih financijskih obaveza ili prava. Klasičan primjer predstavlja [[Rimsko Carstvo]] u doba cara [[August]]a koji je nametanjem visokih [[porez]]a za nevjenčane osobe nastojao povećati broj brakova, a zajedno sa njim i broj djece. S druge strane, udane žene u modernim državama obično teže stječu pravo na socijalnu pomoć, s obzirom da se pretpostavlja kako će ih uzdržavati muž. Države, ovisno o ciljevima vlastite [[porez|porezne politike]], mogu za neke osobe i domaćinstva uvesti više ili niže porezne stope ovisno o tome da li su one u braku ili ne.
 
===Novije doba===
Ekonomski aspekt braka se također može iskazati i kroz fenomen [[hipergamija|hipergamije]], odnosno traženja bračnog druga koji posjeduje više materijalnih resursa, a koji je sve donedavno bio karakterističan prvenstveno za žene. U nekim slučajevima su ekonomski obziri primarni, a ponekad i jedini motiv za sklapanje braka, bilo da je riječ o poreznim povlasticama ili sticanju prava za boravak u nekoj zemlji (pri čemu je posebno poznat primjer tzv. [[naručene nevjeste|naručenih nevjesta]] iz zemalja bivšeg [[SSSR]]-a). Ako su takvi motivi prisutni kod oba partnera, tada se govori o lažnom ili [[fiktivni brak|fiktivnom braku]].
 
U modernim državama, čijabrak se gleda s ekonomske i pravno ugovorne strane. Mnoga zakonodavstva bračne drugove tretiraju kao pojedince, a ne članove šire porodice, i ta zajednica gleda se kao odvojena cijelina. U mnogim modrenim državama svijeta brak predstavlja temelj za imovinska prava, alidok prava i obaveze supružnika jedan prema drugome su manje više ne regulirana. Sustavi tzv. [[kontinentalno pravo|kontinentalnog prava]] su stvorili institut tzv. [[bračna stečevina|bračne stečevine]] koji pretpostavlja da imovina koju za vrijeme braka stječu supružnici predstavlja njihovo zajedničko vlasništvo; taj se institut ogleda i u zajedničkim bankovnim računima, [[Kreditna kartica|kreditnim karticama]] i sl. Neki pravni sustavi, pak, dozvoljavaju bračnim drugovima da sami odrede što ulazi, a što ne ulazi u bračnu stečevinu, odnosno da zadrže zasebne [[imovina|imovine]]; u posljednje vrijeme se u tu svrhu koristi institut [[predbračni ugovor|predbračnog ugovora]]. U nekim zemljama predbračni ugovori nisu pravnozakoni, te sva imovina bilo da je stečena prije braka ili za vrijeme braka tretiraju se na isti način. U slučaju razvoda sesud bračnaodređuje stečevinanačin kako se imovina dijeli, ai ako je jedan od supružnika imao veću plaću od drugoga tada taj isti sud ponekada odlući na veličinu isplate svake godine, s obzirom da drugi bračni drug nema pristupa tom novcu. Isto tako sud tako dodjeljuje svu djecu koja su ispod punopravne starosti, i određuje koliko se nova mora izdvojiti za potomke svake godine. Ako je zakon određuje u nekim zemljama u slučaju smrti nekog od supružnika jesvo upokretno i nepokretno imanje većini zemaljaprvo nasljeđuje preživjeli bračni drug, a tek potom djeca.
 
 
=== Sklapanje braka iz čisto ekonomskih interesa ===
 
Ekonomski aspekt braka se također može iskazati i kroz fenomen [[hipergamija|hipergamije]], odnosno traženja bračnog druga koji posjeduje više materijalnih resursa, a koji je sve donedavno bio karakterističan prvenstveno za žene. U nekim slučajevima su ekonomski obziri primarni, a ponekad i jedini motiv za sklapanje braka, bilo da je riječ o poreznim povlasticama ili sticanju prava za boravak u nekoj zemlji (pri čemu je posebno poznat primjer tzv. [[naručene nevjeste|naručenih nevjesta]] iz zemalja bivšeg [[SSSR]]-a). Ako su takvi motivi prisutni kod oba partnera, tada se govori o lažnom ili [[fiktivni brak|fiktivnom braku]].
 
== Kritika braka ==