Jovan Lazić: razlika između inačica

Nekoliko mjeseci održavao je stalne veze sa [[Sara Bertić|Sarom Bertić]], a nakon njene tragične smrti, u drugoj polovici 1941. godine, radio je na osnivanju mreže punktova aktivista na relaciji [[Darda]] - [[Beli Manastir]] - [[Kneževo]]. Veliku podršku imao je među sindikalno povezanim baranjskim radnicima. Idejni je pokretač [[NOP]]-a u južnom dijelu Baranje. Uspostavio je partijske veze s [[Bačka|Bačkom]], ali i liniju [[Sombor]] - [[Budimpešta]], u kojoj se upisao na fakultet i kojoj je povremeno ilegalno živio. Grupa iz [[Kneževa|Kneževa]] uspostavila je 1942. godine veze i s antifašistima iz [[Pečuh|Pečuja]]. Mađarske okupacijske vlasti pratile su tako masovne aktivnosti Baranjaca i pripremale se za masovna uhićenja aktivista, koja su i započela u prosincu 1942. godine. Uhićeno je preko 90 ljudi i odvedeno u istražni zatvor u [[Mađarboja|Mađarboju]]. Lazić je tada bio izvan Baranje, ali je u ožujku 1943. u odsutnosti osuđen na smrt, dok su ostali aktivisti dobili duže zatvorske kazne. Za njim je raspisana tjeralica i ucjena od 100.000 [[penge|pengi]]. Zato se prebacio u Bačku, gdje je - kao član Sreskog komiteta KPJ u [[Stari Bečej|Starom Bečeju]], u potpunoj ilegali - radio na podizanju ustanka sve do velikog pretresa, kad je ranjen i uhvaćen. Odveden je u novosadski zatvor "Armija", gdje je strahovito mučen i ubijen.

 

 

Poslije II. svjetskog rata njegovim su imenom nazvane ulice u [[Beli Manastir|Belom Manastiru]] (danas Ulica kralja Petra Krešimira IV), [[Bilje|Bilju]] (danas Ulica Eugena Savojskog), [[Branjin Vrh|Branjinom Vrhu]] (danas Ulica Eugena Kvaternika) i [[Majške Međe|Majškim Međama]] (naziv nije promijenjen), osnovna škola u Belom Manastiru (danas Osnovna škola Dr. Franjo Tuđman), granična karaula kod [[Baranjsko Petrovo Selo|Baranjskog Petrovog Sela]], kino u Belom Manastiru, nogometni klub iz [[Bolman]]a ([[NK Jovan Lazić Bolman]]), [[SKUD Jovan Lazić|kulturno-umjetničko društvo]] iz Belog Manastira (koje se i danas tako zove)...