Naočale: razlika između inačica

Trodimenzionalna iluzija na dvodimenzionalnoj površini može biti stvorena tako da se svakom oku pruži različita vizualna [[informacija]]. Klasične 3D naočale stvaraju trodimenzionalnu iluziju gledanjem posebno pripremljenih slika a imaju jednu crvenu i plavu leću. 3D naočale napravljene od kartona i plastike distribuiraju se na 3D filmovima. Druga vrsta 3D naočala koristi filtere za polarizaciju, s jednom lećom polariziranom vertikalnookomito, a drugom horizontalnovodoravno, a slike potrebne za stereo vid polarizirane su na isti način. Polarizirane 3D naočale omogućuju 3D boju, dok crveno-plave leće proizvode mutnu crno-bijelu sliku s crvenim i bijelim obrubima.

Kako ljudi stare, smanjena im je mogućnost da se usredotoče te mnogi odlučuju da će koristiti leće s višestrukim fokusom, bifokalne ili trifokalne, čime su se pobrinuli za sve situacije u kojima koriste vid. Tradicionalne multifokalne leće imaju dva ili tri različita horizontalnavodoravna područja vida, svaki zahtijeva svjestan trud refokusiranja. Neke moderne multifokalne leće, poput progresivnih leća, daju lagan prijelaz između različitih fokusnih točaka, koju većina korisnika ne primjećuje, dok druge naočale imaju leće posebno namijenjene korištenju računalnih monitora na određenoj udaljenosti. Ljudi mogu imati nekoliko pari naočala, svaki za određeni zadatak ili udaljenost, s posebnim naočalama za čitanje, korištenje [[računalo|računala]], gledanje [[televizor]]a i pisanje.

Trodijelne naočale bez okvira i poluuokvirene naočale su uobičajene varijante koje se razlikuju od običnih naočala jer njihovi okviri ne okružuju potpuno leće. Trodijelne naočale nemaju okvir oko leća, a most i drške koje završavaju na sljepoočnicama su namještene direktnoizravno na leće. Poluuokvirene naočale imaju okvir koji samo polovično okružuje leće (većinom gornji dio). Kada te naočale postaju moderne [[1930-e|1930-ih]], leće se stavljaju direktnoizravno na prednju stranu okvira. Većina modernih varijantiinačica koristi leće koje se stavljaju unutar okvira pomoću snažne najlonske žice, iako su se poluuokvirene naočale koristile već u 1940-ima. Rijetka i nekomercijalna varijantainačica su naočale bez okvira i drški pričvršćene na piercing koji stoji na nosu osobe koja nosi naočale. Takve naočale vizualno izgledaju poput cvikera.