Jean-Jacques Rousseau: razlika između inačica

No uskoro bježi od pariške buke i konvencionalnih društvenih obaveza i u [[Ženeva|Ženevi]] se združuje s priprostom Thérèse Levasseur, s kojom dugo živi u prirodnom braku (vjenčali su se tek [[1768.]] godine). U [[Ermitage]]u, sjeverno od Pariza, u idiličnom ambijentu male kućice okružene vrtom, piše ''Discours sur l'origine et les fondements de l'inégalité parmi les hommes'', skicu o povijesnom razvojnom putu [[čovječanstvo|čovječanstva]]. Društveno i tjelesno blizu sloma odlazi [[1761.]] godine na malo imanje u [[Montmorency]]ju i tu dovršava svoja djela: ''Julie ou la nouvelle Héloïse, Du contrat social ou Principes du droit politique i Émile ou Sur l'éducation''. Ta su djela izazvala bijes službene [[Francuska|Francuske]] te pariški sud izadje nalog za njihovo spaljivanje i Rousseauovo hapšenje. Bježeći pred progonima i pateći od unutarnjih moralnih kriza, Rousseau postaje bolesnik koji sumnja u sve pa i u svoje najintimnije prijatelje. Na Humeov poziv odlazi u [[Engleska|Englesku]] i tamo piše šest knjiga. Praćen manijom proganjanja, vraća se u Francusku i dovršava posljednje djelo ''Rêveries du promeneur solitaire'', u kojem se očituju i neki znakovi [[šizofrenija|šizofrenije]]. Samotni bolesnik nedugo zatim umire, premoren fiktivnim i stvarnim progonima. Preminuo je [[2. srpnja]] [[1778.]] u mjestu [[Ermenonville]] u blizini Pariza.

Zanimljiva su njegova [[filozofija|filozofska]] stajališta, pa je tako [[čovjek]], po [Rousseau]uRousseauu, od [[priroda|prirode]] dobar i nije počinio nikakav istočni [[grijeh]] već ga je pokvarila [[civilizacija]] i [[kultura]]. Po njemu sav napredak [[znanost]]i, [[umjetnost]]i, [[tehnika|tehnike]] i [[gospodarstvo|gospodarstva]] znači gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne [[sreća|sreće]] i [[harmonija (glazba)|harmonije]]. Nevino samoljublje pretvara se pod utjecajem [[razum]]a u [[egoizam]], a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su razvijanja umjetnosti. Privatno vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe: prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: "Ovo je moje" i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju, bio je pravi osnivač građanskog društva. Koliko bi [[zločin]]a, [[rat]]ova i [[ubojstvo|ubojstava]], koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: "''Ne slušajte tu varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome''! - u toj je početnoj rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rousseauov [[politika|politički]] kredo: stvaranje suverene i slobodne građanske [[država|države]] u kojoj opća volja (volonté généralé - koja, međutim nije identična s voljom svih - volonté de tous) mora postati izvorom i temeljem svakog prava. Budući da znanost i kultura rađaju mnoga zla i izopačuju karaktere, potrebno je uvesti što prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao supstance čovjeka, spontanitetom uma i preferiranjem [[Pascal|paskalovske]] ''logique de cœur'', on je ne samo neposredno utjecao na [[Kant]]a, [[Schiller]]a i [[Johann Wolfgang von Goethe|Johanna Wolfganga von Goethea]], već i trajno nadahnuo romantičnu literaturu i oduševljavao revolucionarne sanjare [[18. stoljeće|18.]] pa i [[19. stoljeće|19. stoljeća.]]