Vinodolski zakonik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
tekst stranice se zamjenjuje s 'mini|200px|Kaštel Frankopan, u kojemu je [[1288. napisan Vinodolski zakon.]] Datoteka:Vinodol.jpg|mini|Vinod...' |
m uklonjena promjena suradnika 141.136.172.112 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika El hombre |
||
Redak 5:
== O zakoniku ==
Zakonik iz Novog najstariji je cjelovito sačuvan zapis običajnog prava, i od sličnih dokumenata na slavenskim jezicima od njega je možebitno starija samo [[Ruska pravda]] (koja se datira od 11. do 13. stoljeća).<ref>http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=147</ref> Zakonik je pisan [[Glagoljica|glagoljicom]].
[[Antun Mažuranić]] [[1843.]] godine u [[Kolo (časopis)|Kolu]] o Vinodolskom zakoniku ovako piše:
{{citat|Vinodol zvao se je u staro doba oni dio Hèrvatske zemlje, što je do mora izmedj Senja i Rěke. Vas ovi kraj bio je vlastitost knezovah Kèrčkih, Vinodolskih i Modruških, koji su od prilike za 150 godinah kašnje počeli se Frankopani pisati. U Vinodolu bila su znamenitija města: Novi Grad, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik , Hreljin ili Hriljin, Bakar, Tèrsat i Grobnik.
U svakom ovom městu biaše veći ili manji gospodski dvor (kaštel), po 1 ili 2 cèrkve i 50 do 300 kućah, a sve to skupa za sigurnost opasano zidom zvaše se grad. Svaki ovi grad imadiaše po jedna, dvoja ili troja vrata, koja su se svaku noć zatvorala. Někoji od ovih gradovah zapušteni su već sasvim, kao Ledenice i Hreljin, buduć da se je narod volio preselit na polje, nego li na bèrdu u gradu, daleko od svojih zemaljah pribivati. U Driveniku je još samo cèrkva, plovan (župnik) i požup ili podžup (zvonar). Bribir je još jedini grad u Vinodolu, koi se zatvora noćju, a Bakar je pod Mariom Tereziom slobodan kraljevski grad postao. Stolni kapitul Modruške iliti Kèrbavske biskupie, koi je g. 1493., kad su Turci razorili Modrušu, sa svojim biskupom u Vinodol došo, razděljen je u tri grada na tri tako zvana kapitula ''collegiata'': u Novi, Bribir i Bakar.
Ovi starinski Vinodol razděljen je danas na 5 dělah: 1) na današnju kameralsku gospoštinu Vinodol, gdi je Novi, Bribir, Grižane, Drivenik, Belgrad i Kotor, i někoja novia města kao Cèrkvenica, Selce itd.; 2) na slobodan kraljevski grad Bakar s njegovim okružjem, gdi je osim Bakra takodjer Tèrsat i Kraljevica; 3) na kameralsku gospoštinu Hreljin, gdi je osim Hreljina novie město Fužina; 4) na grofovsko-Batjansku gospoštinu Grobnik, i 5) na dio ogulinskoga regimenta, Ledenice, u Kèrmpotskoj kumpanii. — 1. i 2. dio spada na rěčki gubernium; 3. i 4. na zagrebačku varmedju, a 5. t. j. Ledenice, na vojničko-graničarsko upravljanje.
Lěta 1280. skupi se u Novom od svake obćine vinodolske (osim Belgrada i Kotora, premda su već morala bit onda) po několiko pametnijih starěšinah, i tu u pribitju kneza Leonarda Kèrčkoga, Vinodolskoga i Modruškoga, stave pèrvikrat u pismo u svojem narodnom jeziku sve one prastare zakone i običaje, kojih su se za onda sěćali, da su ih kada čuli od svojih otacah i dědovah. One tako sabrane zakone napisali su u toliko eksemplarah, koliko je bilo gradovah na onom spravištu zastupljeno, dakle najmanje u 9 eksemplarah. Do sada se više nezna nego samo za ovaj jedini eksemplar, koi se je sačuvao u arkivu kapitula Modruškoga u Novom, gdě će se i u naprěđa čuvati.}}
== Izdanja i prijevodi ==
Prvo izdanje Vinodolskoga zakonika objavio je [[Antun Mažuranić]] 1843. godine u [[Kolo (časopis)|Kolu]]. Tri godine kasnije (1846.) Osip Bodnjanski preveo je zakonik na ruski, Wacław Alexander Maciejowski na poljski 1856. godine. A. M. Evreinova 1878. godine je u Petrogradu izdala fototipsko izdanje izvornika s latiničnom i ćiriličnom transkripcijom. Dvije godine kasnije (1880.) [[Vatroslav Jagić]] izdaje izvornik i ruski prijevod s filološkim i pravnim tumačenjima. Jules Preux izdaje 1896. godine francuski prijevod, Marko Kostrenčić 1931. godine njemački prijevod, Lujo Margetić 1981./1982. izdaje talijanski prijevod, te 1983. godine slijedi prijevod na engleski jezik. [[Josip Bratulić]] priredio je 1988. faksimil-diplomatičko izdanje s kritičkim tekstom, tumačenjem i rječnikom.<ref>http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=344</ref>
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.ihjj.hr/dokumenti/Vinodolski-zakon.rtf Izvornik] Vinodolskog zakona (rtf datoteka, izvadak iz teksta) na stranicama [http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-vinodol-zakon.html Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje].
* [http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=147 Vinodolski zakonik], internetski izložak na stranicama Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu.
== Izvori ==
{{izvori}}
[[Kategorija:Hrvatska povijest 1102.-1527.]]
[[Kategorija:Hrvatska pravna povijest]]
[[Kategorija:Hrvatska kulturna baština]]
[[Kategorija:Hrvatski povijesni dokumenti]]
[[Kategorija:Hrvatski glagoljični tekstovi]]
| |||
