Leonid Brežnjev: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 50:
Nakon te smjene svoga zaštitnika '''Leonid Brežnjev''' je postao [[Generalni sekretar KP SSSR]]-a to jest državni vođa. Tim državnim udarom se ubrzo stvorila situacija kakve nikada niti prije niti poslije nije bilo u povjesti Sovjetskog Saveza. U strahu od stvaranja novog velikog vođe ostali zavjerenici nisu imali nikakvu namjeru prepustiti Brežnjevu vlast u državi tako da se ubrzo oformio neslužbeni trijumvirat. [[Mihail Suslov]] je dobio zadatak održavanje pune kontrole na ideologijom komunističke partije i tajnom policijom ([[KGB]]) dok je [[Aleksej Kosigin]] dobio zadatak upravljanja vladom, a Brežnjev je postao nominalni šef države (iako ne i predsjednik pošto ga je Hruščov smjenio [[1964]]. godine) i šef partije (koji nema veze s ideologijom !!). Svi "trijumviri" su se složili o potrebi širenja komunizma financijskom podrškom komunističkim pokretima u svijetu (i vojnom podrškom afričkim komunističkim vladama), održavanja status quo u Europi i zaštiti teritorijalnog integriteta [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]]. Gotovo odmah po stupanju na vlast Brežnjev drži govor kojom poziva na vraćanje socijalizmu koji je postojao prije Hruščovljevih reformi. Kako bi dokazao tu promjenu u razmišljanju novog rukovodstva on svoju želju da postane nasljednik Staljina dokazuje uzimajući za sebe titulu generalnog sekretara koju je uvijek koristio njegov uzor. U skladu s tim počela su ponovno zatvaranja čiji broj će ipak preostali trijumviri blokirati da se ne bi došlo do negdašnjih čistki. Tijekom [[Praško proljeće|Praškog proljeća]] [[1968]]. godine Brežnjev organizira vojnu intervenciju za povratak komunističkog režima nakon čega objavljuje svoju doktrinu.
Tijekom vladavine [[Nikita Hruščov|Hruščova]] je došlo do pogoršanja odnosa s Kinom oko za obične ljude nepotrebnog pitanja lider koje države je lider komunizma. Kako je pokušaj mirenja iz [[1965]]. godine propao dolazi do daljnjeg pogoršanja odnosa koje će izazvati kratkotrajni rat [[1969]]. godine čiju daljnju eskalaciju će spriječiti Kosigin ličnom intervencijom. Bez obzira na taj strah općega rata sada se [[Kina]] okreće [[SAD]]-u što dovodi u [[Moskva|Moskvi]] do panike i potrebe opuštanja napetosti u odnosima s [[Washington]]om. Takav razvoj događaja stvara tijekom sedamdesetih godina politiku [[detant|detanta]], potpisivanje sporazuma [[SALT]] radi ograničenja nuklearnog oružja i sporazuma u [[Helsinki]]ju gdje SAD priznaje [[SSSR]]-u kontrolu nad istočnom Europom ali traži također da on poštuje ljudska prava. Istovremeno s takvim vanjskopolitičkim promjenama unutar [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] se nastavljala borba za vlast protiv Suslova i Kosigina koji su htjeli blokirati jačanje kulta ličnosti državnog vođe. Kao godina koja označava preokret se najčešće navodi [[1977]]. kada Brežnjev napokon
== Ekonomija i način vladanja ==
| |||