Medvjeđi luk: razlika između inačica

'''Medvjeđi luk''' (lat. ''Allium ursinum'') je vrsta samonikle jestive biljke roda ''[[Allium]]'' , biljka je srodna s [[Luk (biljka)|lukom]] i [[češnjak]]om. Hrvatski narodni nazivi su i ''crijemuš'', ''srijemuš'', ''divlji luk'', ''šumski luk''.

Medvjeđi luk naraste do visine od između 20 - 40 cm. Stabljika je trostrana,bijeli su cvijetovi skupljeni u višestruke,štitaste gronje.Listovi su eliptični,na dugim peteljkama. Sjeme je crne boje, okruglo. Lukovice su male i izduženog oblika.Kod nas cvate od kraja ožujka ,pa do svibnja,u planinama sve do lipnja. Po sazrijevanju sjemenki nadzemni dio biljke odumire.

Kod nas ova biljka nije zaštićena, ,no u zemljama gdje je branje i konzumacija rašireno,poput Njemačke ,biljka se smije brati samo za osobnu uporabu, dok se za prodaju smije sabirati samo uz posebno odobrenje. U Poljskoj je medvjeđi luk zaštićena biljka.

Medvjeđi luk može između ostalog utjecati na snižavanje [[krvni tlak|krvnog tlaka]]. List sadrži do 0,73 % vitamina C.U principu se može koristiti kao i bijeli luk,no smatra se da mu je djelovanje jače,što je dijelom i znanstveno dokazano.<ref>Preuss HG, Clouatre D, Mohamadi A, Jarrell ST. Wild garlic has a greater effect than regular garlic on blood pressure and blood chemistries of rats. Int Urol Nephrol. 2001;32(4):525-30</ref><ref>http://www.immanis.com/AIMBearPawGarlicInformation.pdf</ref><ref>http://www.pharmazeutische-zeitung.de/index.php?id=20585</ref>

Medvjed luk povećava apetit, povećava izlučivanje probavnih žlijezda, jača motorne funkcije crijeva . Osim toga, biljka ima baktericidno , fungicidno i antiskorbutično djelovanje.

Drevna ljekovita biljka , poznat Germanima , Keltima i Rimljanima .Medvjeđi luk ima protuparazitsko i antimikrobno djelovanje (zbog visokog sadržaja eteričnog ulja). Preporučljivo je koristiti ga kod skorbuta i ateroskleroze , koristi se u narodnoj medicini već tisućama godina, kod groznica, kao protuparazitno i antimikrobno sredstvo, te kod raznih zaraznih crijevnih bolesti. U antičkom Rimu i srednjem vijeku smatralo ga se za dobar način da se očisti želudac i krv . U drevnim medicinskim raspravama spomenut kao pouzdan i siguran lijek za vrijeme epidemija kuge, kolere i drugih zaraznih bolesti. Infuzija divljeg luka liječi od groznice, kašlja, bronhitisa, reume i išijasa.

Uzimanje se ne preporuča trudnicama, ,te osobama koje boluju od gastritisa, upalnih procesa probavnog sustava, žutice, te upale žuči.

Karlo Veliki je godine 812. u svojim Kapitularima preporučao uzgoj medvjeđeg luka.<ref>http://www.pharmazeutische-zeitung.de/index.php?id=51487</ref> Smatra se da od svih europskih biljaka sadrži najviše sumpora. Po nekim njemačkim istraživanjima ubraja ga se u biljke koje upućuju na moguću prisutnost arheoloških nalazišta.<ref>Christian Stolz (2013): ''Archäologische Zeigerpflanzen: Fallbeispiele aus dem Taunus und dem nördlichen Schleswig-Holstein. Plants as indicators for archaeological find sites: Case studies from the Taunus Mts. and from the northern part of Schleswig-Holstein (Germany)''. - Schriften des Arbeitskreises Landes- und Volkskunde 11. [http://www.staff.uni-mainz.de/stolzc/publikationen/aklandesvolkskunde2013_komprimiert.pdf PDF-Datei, 2 MB]</ref>