Neron: razlika između inačica

Neron je bio bolesno ambiciozna osoba. U toj svojoj nerealnoj ambiciji želio je ponoviti djelo [[Aleksandar Makedonski|Aleksandra Makedonskog]] te je vodio skupe i nesigurne ratove na Istoku uzalud pokušavajući osvojiti Armeniju, sjevernu obalu [[Crno more|Crnog mora]] i Etiopiju. Mnogo novca Neron je trošio na [[kazalište]], [[cirkus]]ke igre i raskošan život. Uobražavao je kako je velik umjetnik te se često pojavljivao u kazalištu i cirkuskoj areni kao glumac, pjevač, svirač i sudionik u utrci dvokolica. Zbog opterećivanja državne blagajne, koje se posebice osjetilo u provincijama kroz nove poreze, za njegove vladavine izbili su ustanci u Britaniji, Španjolskoj, Galiji i [[židovski ustanak|Judeji]]. Godine [[64]]. nakon velikog požara u Rimu nezadovoljstvo je zahvatilo i Rim jer glasine su za požar krivile Nerona. Poslije paleža Rima Neron je započeo sa sustavnim progonima kršćana jer je njih smatrao krivima za paljevinu Rima. U tim progonima stradali su Isusovi apostoli, Petar i Pavao. Sljedeće godine smaknuo je mnogo protivnika, ali i nevinih osoba, nakon otkrivanja urote za njegovo svrgavanje. [[Seneka]], koji se već prije povukao s dvora bio je prisiljen počiniti samoubojstvo [[65]]. godine. Između [[66]]. i [[67]]. godine posjetio je [[Povijest stare Grčke|Grčku]] gdje je i sam sudjelovao u raznim javnim natjecanjima. Za vrijeme njegove odsutnosti iz Rima izbija pobuna u provincijama (Galija, Hispanija, Germanija). Kada se vratio u Rim, Senat ga je proglasio neprijateljem rimskog naroda i osudio na smrt, te je car u 31-oj godini života počinio [[samoubojstvo]], ali neki smatraju da je ubijen. Vjeruje se da su mu posljednje riječi bile: "Kako velik umjetnik umire sa mnom."

 

 

==Izvori==