Josip Pupačić: razlika između inačica

1967. godine potpisuje [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]], čime se izlaže nemalom riziku. Makar u raspravi o partijskom kažnjavanju znanstvenika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na - za ono vrijeme začuđujuće - otvoreni način kritizira tada najugledniji i politički praktino nedodirljivi dnevni list "Vjesnik" ("Unatoč svemu, Vjesnik, je, usputno, ipak, antihrvatski. U njemu od rata do prije dvije godine ... nisu spomenuti hrvatski narod i hrvatski jezik. ... U njemu se izbjegava kazati hrvatski narod, nego se kaže: narod Hrvatske") biva tek umjereno disciplinski kažnjen.<ref>[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7035.pdf Berislav Jandrić, "Sveučilišni nastavnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu u obrani sastavljača i potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika"], Školski vjesnik - Časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. Rujan 2010., citat stenografskog zapisnika iz 1967., na str. 401, o partijskoj kazni v. str. 404.</ref> Od ozbiljnijeg kažnjavanja ga je zacijelo spasila tek činjenica da je među potpisnicima ''Deklaracije'' bio doista znatan broj profesora s Filozofskog fakulteta, te osobito činjenica da je potpisnik ''Deklaracije'' bio sam [[Miroslav Krleža]] - najugledniji komunistički intelektualac i osobni prijatelj Josipa Broza Tita.

 

 

<!--Bio je urednik ''Krugova'' i ''Književnika'' te lektor za hrvatski jezik na sveučilištu u [[Lyon]]u i nastavnik na Katedri za stariju hrvatsku knjižvenost. Glavni motivi njegove poezije su začudnost djetinjstva, uspomene, opsesija smrću. Od svojeg naraštaja najviše se vraća hrvatskoj tradiciji i njezinoj dugostoljetnoj stečevini.-->Josip Pupačić se kao istaknuti [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]]