Kristologija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 7:
Kristološka dogma temelji se na novozavjetnim istinama koje potvrđuju ujedno božanstvo i povijesnu egzistenciju "Čovjeka Krista-Isusa" ([[Prva poslanica Timoteju|1 Tim]] 2,5). Ta svjedočenja priznaju ne samo povijesnu stvarnost zemaljske egzistencije i aktivnosti "Isusa Nazarećanina" ([[Djela apostolska|Dj]] 2,22), nego i identičnost između Sina Božjega i Isusa iz Nazareta, jer "On je Sin Božji" (Dj 9,20).
== Kristološke metode ==
Svaka znanost se smatra znanošću ukoliko posjeduje i koristi vlastitu metodu. Stvarnost Isusa Krista izvanredno je bogata i kompleksna te za promišljanje te stvarnosti kristologija posjeduje različite metode.
Tri su temeljna smjera/metode:
# Kristologija odozgo (deduktivan metoda)
# Kristologija odozdo (induktivna metoda)
# Kristologija iznutra
Kristologija odozgo ili deduktivna metoda je najtočnija i najrigornoznija, ali je istovremeno i najmanje plodonosna zbog svoje apstraktnosti. Konkretnija i plodonosnija metoda je metoda odozdo (induktivna metoda).
Tradicionalna kristologija služila se gotovo isključivo metodom odozgo čije je glavno pitanje bilo: Tko je Isus Krist? Ipak, postmoderna je usmjerena antropocentrizmu i egzistencijalizmu zbog čega se rađaju noviji načini razmišljanja o Bogu, čovjeku, vjeri. Otajstva kršćanske vjere trebalo je predstaviti na nov način kako bi bila povezna s konkretnom poviješću i konkretnim čovjekom. Krostologiji odozgo prigovaralo se da je u svojoj apstraktnosti skrila lice Isusa Krista i odvojila ga od ljudskog iskustva. Smatralo se da takav apstraktan govor ne može dirnuti suvremenog čovjeka.
Šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća počinje se rađati metoda odozdo u kojoj se naglašavalo konkretno čovještvo i konkretna povijest Isusa Krista, a glavno pitanje postaje: Tko je Isus Krist za mene? Razlog tomu je bio lakši pronalazak poveznice za dijalog sa sekulariziranom i antropocentričnom kulturom. Tenove tendencije noisu negativne, no to mogu postati ukoliko vode do jednostranog tmačenja osobe Isusa Krista.
=== Kristologija odozgo (deduktivna metoda) ===
Kristologija odozgo polazi od vjere u trojedinoga Boga. Polazište je postpashalna vjera u Isusa kao Krista – on je Sin Božji, preegzistentna Riječ Božja, jedinorođenac, utjelovio se, postao čovjekom, otkupio i spasio svijet. Dakle, temeljna kategorija ove metode je utjelovljenje Riječi/Sina Božjega shvaćeno kao silazak u povijest. Ovo kristološko razmišljanje ide silaznom putanjom polazeći od preegzistentnog Sina Božjega koji u vremenu postaje čovjekom.
Tradicionalna kristologija, od patristike nadalje služila se ovom metodom što je razumljivo kad se uzmu u obzir krivovjerja koja su tada bila u velikom broju prisutna – išlo se za time da se pokaže da Spasitelj ljudi ne može biti bilo koji čovjek, a niti nekakvo nebesko biće koje nema svoju ljudsku povijest, već samo Isus Krist, Sin Božji koji je postao čovjekom. Ova metoda odozgo može dovesti do ideologiziranja osobe Isusa Krista; moglo bi se zasjeniti povijesnu stvarnost i konkretnu osobu Isusa iz Nazareta (prisutna je i opasnost novog gnosticizma i monofizitizma).
=== Kristologija odozdo (induktivna metoda) ===
Ova metoda avila se oko 1960. kao reakcija na preveliko naglašavanje Kristova božanstva u kristologiji (plod deduktivne metode). Smatra se da se za polazište treba uzeti povijesna osoba Isusa iz Nazareta, odnosno povijesna događanja koja se odnose na njega, onako kako ih donosi evanđelje. Ova metoda vodi se uzlaznom putanjom, od čovjeka prema Bogu i kaže da je jedini način govorenja o Bogu Isus Krist, odnosno čovještvo Isusa iz Nazareta. U njegovu čovještvu objavljuje se i njegovo božanstvo. Sve što se može znati o Bogu očitovano je djelima, riječima, ponašanjem i sudbinom Isusa iz Nazareta.
U ovoj metodi radi se, na temelju evanđeoske poruke, i o odgovorima na životne probleme što ih današnji svijet stavlja pred čovjeka. Metoda odozdo ne znači da Isusa Krista treba sveti na običnog čovjeka koji je uzor i model življenja. Kristologija odozdo ne znači apstrahiranje činjenica na kojima leži evanđelje – čovjek Isus iz Nazareta je od Boga, utjelovljeni Sin Božji i Bog po njemu djeluje u svijetu. Povijest Isusa Krista povijest je Boga s ljudima, i u toj povijesti očituje se i prepoznaje Bog koji se obraća ljudima
Ove dvije metode su komplementarne i ako si se ispravno shvaća i koristi one se jedna u drugoj nalaze i uključuju jedna drugu. Nerazdvojive su jer Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek. U njegovu čovještvu očituje se njegovo božanstvo, u njegovu božanstvu vidi se njegovo čovještvo. Potrebno je gledati na njegovo božanstvo kako bi se prepoznalo čovještvo, i obrnuto.
[[Kategorija:Kristologija]]
| |||