Hrvatski biblijski prijevodi: razlika između inačica

Prvi prijevod cijele Biblije objavio je franjevac [[Matija Petar Katančić|Petar Katančić]], Sveto pismo Staroga zakona, I-VI (posmrtno, Budim, 1831). Potpuni prijevod objavljuje i [[Ivan Matija Škarić]], Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, I-XII (Beč, 1858.-1861.). Pohrvaćeno izdanje cjelovitoga Svetog pisma [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuka Karadžića]] i [[Đuro Daničić|Đure Daničić]]a objavili su [[Bogoslav Šulek]] (Zagreb, 1877.) i [[Milan Rešetar]] (Zagreb, 1895.). [[Josip Stadler]] preveo je Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo, 1895.-1907.) s opširnim tumačenjem. Njegovo je djelo naumio dovršiti [[Valentin Čebušnik]] , ali je objavio samo dva sveska Starog zavjeta, Petoknjižje i povijesne knjige (Zagreb, 1911. i 1913.). Potom slijede: [[Franjo Zagoda]], Sveto pismo Novoga zavjeta (Zagreb, 1925. i 1938.); [[Ivan Evanđelist Šarić]], Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (Sarajevo, 1941-1942; 2. popravljeno izdanje, Madrid, 1959); [[Ljudevit Rupčić]], Novi zavjet (Sarajevo, 1961.); [[Bonaventura Duda]], Harmonija četiriju evanđelja (Zagreb, 1962.). Veliki prevodilački pothvat je [[Zagrebačka Biblija]] Staroga i Novoga zavjeta (urednici B. Duda i [[Jure Kaštelan]]), 1. i 2. izdanje izdala je Stvarnost (Zagreb, 1968.), a sljedeća izdanja Kršćanska sadašnjost (Zagreb, 1972. i dalje). NajnovijiNoviji cjeloviti prijevod Biblije hrvatskim jezikom uradio je [[Tomislav Dretar]] 1998. u Bruxellesu prevevši [[s:Sveto_pismo|s francuskog Ekumenski prijevod Biblije]], dok je najnovije izdanje cijele Biblije na hrvatskom jeziku tzv. Franjevačka Biblija u kojoj su spojeni prijevodi Silvija Grubišića s hebrejskoga (Stari zavjet) i Gracijana Raspudića s grčkoga jezika (Novi zavjet).