'''Dragutin Rakovec (Rakovac)''' ([[Vugrovec]], [[1. studenog.]] [[1813.]] – [[Zagreb]], [[22. studenog]] [[1854.]]) bio je hrvatski književnik, prevoditelj, publicist i javni djelatnik.<ref name="HE">{{Cite web|url=http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51700 |title=[[Hrvatska enciklopedija]] |year=1999–2009 |accessdate= |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] }}</ref> Studij filozofije i prava završio 1831. u [[Zagreb|Zagrebu]]. Od 1831. bio je zaposlen kod [[Banski stol|Banskog stola]] i u odvjetničkoj pisarnici. Suradnik [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]] i urednik ''[[Novine Horvatzke|Novina horvatzkih]]'' (1835.–42.), a s [[Ljudevit Vukotinović|Ljudevitom Vukotinovićem]] i [[Stanko Vraz|Stankom Vrazom]] osnivač i urednik ''[[Kolo (časopis)|Kola]]'' (1842). Od 1841. bio je tajnik Gospodarskog društva i urednik nekoliko njegovih izdanja te ''[[Koledar za puk|Koledara za puk]]'' (1847.–50). Njegovom je zaslugom izlazio ''[[Gospodarski list]]'', na čelu kojeg je bio 1841.–50. Bio je i prvi kustos Narodnog muzeja (1846).<ref name="HE"/> Mladenačka književna djela pisao je, prevodio i adaptirao u kajkavskom narječju (Th. Körner i dr.), a tiskana mu je prilagodba monodrame A. Kotzebuea ''[[Stari mladoženja i košarice]]'' (1832). Jedino je sačuvano izvorno dramsko djelo dramska pjesma ''[[Duh (dramska pjesan)|Duh]]'' (1832.), a igrokaz ''[[Veronika od Desinića]]'', započet 1831., danas je poznat samo po naslovu. Kao štokavski pjesnik javio se 1835. u prvom broju ''[[Danica (časopis)|Danice]]'' ilirskom domoljubnom, a poslije i ljubavnom lirikom (''[[Sila ljubavi]]'', 1837., i dr.), programatski naznačivši romantički neopetrarkizam i predhodeći [[Stanko Vraz|Vrazu]]. Prema slovačkom predložku sročio je pjesmu ''[[Duh slavjanski]]'', iz koje su tri kitice postale himnom [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|"Druge" Jugoslavije]] (''[[Hej, Slaveni]]''). S [[Ljudevit Vukotinović|Vukotinovićem]] je izdao prvu hrvatsku antologiju domoljubnog pjesničtva ''[[Pjesmarica: pjesme domorodne]]'' (1842). U političkom spisu ''[[Mali katekizam za velike ljude]]'' (1842.) brani dostojanstvo hrvatskog jezika i pravo na hrvatsku nacionalnu samobitnost prema mađarskom posezanju. Posmrtno mu je tiskana memoarska proza ''[[Dnevnik Dragutina Rakovca|Dnevnik]]'' (1922.), važna za povijest [[Hrvatski narodni preporod|hrvatskog preporoda]].<ref name="HE"/>
