Franjevački samostan i crkva sv. Marije u Zvorniku: razlika između inačica

Izgrađena je u kasnijem srednjem vijeku, početkom 14. stoljeća. Nalazila se na brijegu ponad grada. Pripadala je redovnicima [[franjevci|franjevcima]]. <ref name="FST">[https://web.archive.org/web/20081230023347/http://www.fst.ba/zupe/zvornik_povijest.php Franjevački samostan sv. Petra i Pavla - Tuzla] ''Župa Srca Isusova - Zvornik'' (pristupljeno 7. lipnja 2016.)</ref><ref name="kczs-zvornik">[http://www.kczs.ba/zvornik/ Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica)] ''Zvornik'' (pristupljeno 10. lipnja 2016.)</ref> [[Bartol Pizanski]] zabilježio je ovaj samostan u [[mačvanska kustodija|mačvanskoj]] [[kustodija|kustodiji]] kao locum Sanctae Mariae de Campo (Campanili). Po zvoniku samostana nazvalo se naselje Zvonik.<ref name="kczs-zvornik"/> Samostan je uz onaj u [[franjevački samostan i crkva sv. Marije u Srebrenici|Srebrenici]], [[Ljubovija|Ljuboviji]] i [[Teočak|Teočaku]] bio najvažniji samostan u Bosni. U crkvi se nalazila čudotvorna slika Crne ili Radosne Gospe. Osmanska osvajanja značila su prenamjenu. Godine 1533. crkva je pretvorena u džamiju Fethiju ("osvojena"). Iste je godine Gospina slika prenesena na [[Franjevački samostan Gradovrh|Gradovrh]]. Samostan je iste godine porušen i napušten, a franjevci su preselili u samostan na Gradovrh iznad Tuzle.<ref name="FST"/><ref>[https://web.archive.org/web/20081230023347/http://www.fsthrvatskarijec.bars/zupevest/A16462/Gradovrh-mora-ponovno-ozivjeti/zvornik_povijest.php FranjevačkiHrvatska samostanriječ] sv''Gradovrh mora ponovno oživjeti. PetraTuzlanski i Pavlabački -katolici Tuzla]povezani ''Župačuvenom Srcaslikom IsusovaGospe - ZvornikGradovrške'', 7. ožujka 2008. (pristupljeno 711. lipnja 2016.)</ref> Crkvi u Zvorniku je dograđen [[minaret]]. Narednih tri i pol stoljeća bila je [[džamija]]. [[Zaposjedanje BiH 1878.]] donosi nove okolnosti, dolazak katoličke vlasti. Dotad ova crkva prenamijenjena u džamiju više nije bila u uporabi kao džamija. Već dvije godine poslije, poslije1880., zvornički načelnik Mujaga Alispahić dao je dopuštenje za povratak objekta katolicima. <ref name="kczs-zvornik"/>

Vraćenu crkvu moralo se ponovo posvetiti. Blagoslovio ju je [[Antun Jeglič]], ondašnji [[kanonik]] stolnog kaptola [[Vrhbosanska nadbiskupija|vrhbosanskog]], koji je poslije bio [[Ljubljanska biskupija|ljubljanski biskup]]. Minaret je uklonjen, a postavljen je privremeni [[zvonik]] od drva. Sljedeće 1881. zaslugom Terezije Follner r. Koch, predsjednice Odbora za gradnju crkve u Zvorniku, stiglo je crkveno zvono.<ref name="kczs-zvornik"/> Dvadesetak godina poslije, 1903., obnovljena je katolička župa u Zvorniku, odvajanjem nekih župa od bijeljinske župe. No, iako je trebala biti posvećena svojoj prvotnoj zaštitnici sv. Mariji, posveta je promijenjena. Austrijanci su za crkvu darovali veliku sliku [[Srce Isusovo|Srca Isusova]] te su i crkva i župa na njihovo inzistiranje posvećeni Srcu Isusovu. Kad se obnavljala župa, crkvu nisu imali, jer stara političkom odlukom nije više pripadala nikome, pa se za bogloslužje služilo sobom u trošnom župnom stanu, sve do izgradnje nove crkve 1907. godine.<ref name="kczs-zvornik"/>

18 je godina zvornička crkva služila katolicima u bogoslužju. No, kad je umro gradonačelnik, mijenjaju se okolnosti. Muslimani su taj objekt opet htjeli za sebe, neka pripada islamskoj zajednici, premda im taj objekt nije bio prijeko potreban, jer su već imali 12 džamija u gradu. Austrijske su se vlasti ponijele oportuno i podišle su željama lokalne vjerske većine. Da ne bi došli u svađe s muslimanima, odlučili su im udovoljiti. Izlika je bila da je crkva "stara i trošna". Crkva je ostala prazna i nije pripala nikome.<ref name="kczs-zvornik"/> Stara je crkva zbog slabe građe srušena i preseljena u središte grada kod finans. kasarne. <ref name="FST"/>

Na temeljima ovog samostansamostana i crkve obnovljena je župa.<ref name="FST"/> Od stare srednjovjekovne crkve je jedan zid i ulazno stubište, u dvorištu privatne kuće, u naselju Fethija. <ref name="kczs-zvornik"/>