'''Džavaharlal Nehru''' (hindi: जवाहरलाल नेहरू, Javāharlāl Nehrū) [[(Allahabad]], 14. studenog 1889. - [[Delhi (grad)|Delhi]], 27. svibnja 1964.) je bio indijski državnik i političar, nakon [[Mahatma Gandhi|Gandhija]] najznačajniji borac za oslobođenje Indije od kolonijalnog ropstva.
Završio je pravo u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]]. Nakon povratka u Indiju, postao je suradnik [[mahatmaMahatma GhandiGandhi|Mahatme Ghandija]], a potom jedan od vođa pokreta za nezavisnost [[indija|Indije]]. Osuđen i utamničen od Britanaca više puta između 1921. i 1947. Jedan je od čelnika Kongresne stranke od 1936. do 1937. Postaje predsjednik prijelazne vlade 1946., a potom premijer Indije od 1947. do 1964. i ministar vanjskih poslova. Predsjednik je Kongresne stranke od 1950. Jedan je od sazivača Bandunške konferencije 1955. i suosnivač [[pokret nesvrstanih|pokreta nesvrstanih]] 1961. Uvodio elemente državnog intervencionizma kroz petogodišnje planove (1952.–1957. i 1957.–1962), te pridonio modernizaciji Indije. Vodio je miroljubivu politiku aktivne koegzistencije, ali je granični sukob s [[Kina|Kinom]] prerastao u rat 1962.<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] [http://proleksis.lzmk.hr/38643/ Javaharlal Nehru]</ref>
