Principat: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 45:
Pod Augustom su zadržane i sve magistrature. Konzulat je i dalje bio položaj kome su težile osobe iz senatorskog staleža, pa je, da bi se zadovoljilo častoljublje mnogih osoba, od 5. pr.Kr., za jednu godinu birano više konzula, a ne samo dva: dvojica su stupala na dužnost [[1. siječnja]] i davali su godini ime (''consules ordinarii''), a poslije njih su stupali na upravu redom ostali parovi (''consules suffecti''). Cenzura je izgubila raniji značaj, pošto je sam August u tri navrata vršio cenzus građana. Broj pretora smanjen je na deset, pri čemu su njihove funkcije proširene, ali je čitava njihova aktivnost zavisila je od princepsa. Najvažnija krivična djela razmatrale su stalne sudske komisije (''quaestiones perpetuae''), a sam August je po ''imperium maius'' pretresao u Rimu krivična djela i donosio smrtne presude. Po nekim djelima podnošene su apelacije na cara kao najvišu sudsku instancu. Do 5. pr. Kr. uobičajena je postala praksa da posebna komisija senatora i vitezova postavlja pretore i konzule, a da centurijatske komicije automatski potvrde taj izbor. Senatori su najvažnije funkcije obavljali ne kada su držali određene tradicionalne magistrature, nego kada su zauzimali važne plaćene položaje, bilo vojne ili civilne (ili i jedne i druge), ponekad daleko od Rima. Iz redova senatora biran je i prefekt grada. Ta je dužnost, prema tradiciji, postojala u vreme kraljeva, ali u doba republike prefekti nisu postavljani. Glavna prefektova dužnost je čuvanje reda u Rimu. Prefekti su pod Augustom postavljani neredovno, ali su za vreme njegovih nasljednika stekli veliki značaj. Iz redova senatorskog staleža birani su za namjesnike carskih provincija legati sa propretorskim rangom (''legatus pro praetore'').
===Viteški stalež===
Senatori, naravno, nisu mogli popuniti sve položaje u državnoj službi, bilo zato što su bili previše ponosni, bilo zato što ih je bilo premalo. Neki su položaji smatrani niskim, pa su ih zauzimali carevi oslobođenici ili robovi. Drugi su povjereni vitezovima, i viteški se stalež uskoro razvio u jednu od velikih institucija carstva. August je smatrao da članstvo u viteškom staležu treba biti otvoreno rimskim građanima koji su sposobni i ugledni, a koji ne moraju nužno imati ugledno porijeklo. Konačno je po cijelom carstvu bilo na tisuće vitezova. Mada su oni predstavljali nižu aristokraciju, mogli su se nadati dobroj karijeri. Pošto bi služio kao niži
|