Razlika između inačica stranice »Komunistička partija Hrvatske«

bez sažetka
(sitnice)
== Osnivanje ==
 
S povratkom [[Tito|Josipa Broza]] iz emigracije u Moskvi - gdje radi i školuje se pri [[Kominterna|Kominterni]], međunarodnoj organizaciji putem koje je Komunistička partija Sovjetskog Saveza kontrolirala druge komunističke organizacije u svijetu - započinje rad na stvaranju Komunističke partije Hrvatske. [[14. travnja]] [[1937]].
S povratkom [[Tito|Josipa Broza]] iz emigracije, započinje rad na stvaranju Komunističke partije Hrvatske. [[14. travnja]] [[1937]]., Broz u svom izvještaju o položaju [[KPJ]] u zemlji daje prikaz stanja u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. U njemu on osobito ističe da je [[zagreb]]ačku partijsku organizaciju koju je našao u vrlo lošem stanju, zbog udaraca dobivenih u brojnim provalama u partijske urede.
 
Kominterna je prepoznavala mogućnost da dođe do raspada dvadesetak godina stare i vrlo nestabilne [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], za što se htjela pripremiti organiziranjem Komunističke partije Hrvatske i Komunističke partije Slovenije.
 
S povratkom [[Tito|Josipa Broza]] iz emigracije, započinje rad na stvaranju Komunističke partije Hrvatske. [[14. travnja]] [[1937]]., Broz u svom izvještaju o položaju [[KPJ]] u zemlji daje prikaz stanja u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. U njemu on osobito ističe da je [[zagreb]]ačku partijsku organizaciju koju je našao u vrlo lošem stanju, zbog udaraca dobivenih u brojnim provalama u partijske urede.
 
Nakon toga on oblikuje grupu koja preuzima rad oko pripreme osnivačkog kongresa u KPH. Osnivački kongres (»krnji kongres«)<ref name="OKP">(Kladarin et. al, 1958., 46.)</ref> održan je u noći između [[1. kolovoza|1.]] i [[2. kolovoza]] 1937. u [[Anindol]]u kraj [[Samobor]]a. Bilo je nazočno između 16 i 19<ref>Krušelj, Željko. ''Odgovor na buržoaski nacionalizam'' // Danas, NIŠPRO Vjesnik, Zagreb, Godina VI, Broj 285, 4. kolovoza 1987., [http://books.google.hr/books?lr=&cd=20&id=rv_sAAAAMAAJ&q=Piecku str. 66.,] (64. – ...), {{ISSN|0351-8221}} {{Citat|Broj i sastav sudionika Anindolskog kongresa vrlo je teško pouzdano utvrditi. Iz pisma koje je Tito 28. kolovoza 1937. uputio Wilhelmu Piecku, članu sekretarijata Izvršnog komiteta Kominterne, razabiremo da se radilo o »19 delegata iz svih najvažnijih okruga«.|Krušelj, 1987., 66.}}</ref> delegata koji su predstavljali partijske organizacije iz šireg područja [[Osijek]]a, [[Split]]a, [[Sisak|Siska]], [[Sušak]]a, [[Varaždin]]a i [[Zagreb]]a, a referat je podnio [[Josip Broz]] te je istakao da se [[KPJ]] zauzimala ne samo za radnička prava, nego i za nacionalnu slobodu. Rad Osnivačkog kongresa ograničio se na analizu tadašnje situacije partijskih organa u Hrvatskoj i smjernice budućeg rada na izgradnji KPH. Na kongresu je izabran i Centralni komitet (izvorno [[Glavni odbor Komunističke stranke Hrvatske]]) . U njega je ušlo 12 članova: [[Đuro Špoljarić]] – sekretar (hrv. ''tajnik''),<ref name="Krušelj">Krušelj, Željko. ''Odgovor na buržoaski nacionalizam'' // Danas : informativno-politički tjednik, NIŠPRO Vjesnik, Zagreb, Godina VI, Broj 285, 4. kolovoza 1987., [http://books.google.hr/books?cd=2&id=rv_sAAAAMAAJ&q=%C4%90uro+%C5%A0poljari%C4%87 str. 66.] (64. – ...) {{ISSN|0351-8221}}</ref> [[Pavle Gregorić]], [[Andrija Žaja]], [[Josip Kraš]], [[Božidar Adžija]], [[Anka Butorac]], [[Ivan Dujmić]] (jedini iz [[Hrvatsko primorje|Hrvatskoga primorja]]), [[Marko Orešković]], [[Drago Petrović]], [[Vlado Janić|Vlado Janić Capo]], [[Vicko Jelaska]] (PK KPJ za Dalmaciju) i [[Lovro Kurir]]. U samim počecima službeni je naziv stranke bio Komunistička stranka Hrvatske, no ubrzo je riječ „stranka“ zamijenjena riječju „partija.“
Glavni odbor Komunističke stranke Hrvatske traži stvaranje ''Narodne fronte za slobodu i demokraciju''. Prvi značajniji potez KPH bilo je osnivanje [[Narodna fronta|Narodne fronte]], koja je trebala predstavljati široki narodni pokret. Ubrzo će međutim doći do sukoba unutar vodstva KPH i to poglavito s obzirom na odnos prema [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatskoj seljačkoj stranci]] čiji je utjecaj u narodu sve više jačao. Usto, napravljeno je više ozbiljnijih propusta u reagiranju na važne političke događaje u zemlji, poput neizlaska na izbore za skupštinu [[1938]]. U jesen [[1939]]. započinje stoga reorganizacija KPH, a utjecaj komunista raste u Hrvatskoj, zbog čega onda ban [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]], uz podršku HSS-a, zabranjuje rad svim organizacijama koje je kontrolirala KPH, a njihova se novinska izdanja strogo nadziru i cenzuriraju. Narodna fronta otada svaki važniji događaj u političkom životu prati organiziranjem demonstracija. U kolovozu [[1940]]. održana je Prva zemaljska konferencija KPH, na kojoj je KPH ocijenjena kao najbrojnija partijska organizacija u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]].
 
1940. KPH još zastupala "pacifističku liniju" - u situaciji kada je komunistički [[Sovjetski Savez]] slijedom [[Pakt Ribbentrop-Molotov|Pakta Ribbentropp-Molotov]] u savezništvu s [[Treći Reich|nacističkom Njemačkom]] redom osvajao područja zemalja istoka Europe i na taj način širio komunizam. Glavni sekretar KPH Rade Končar s dijelom rukovodstva Partije sklanja se u Split koji je priključen Kraljevini Italiji, gdje pod budnim okom talijanskih policijskih vlasti može pripremati akcije radi destabilizacije [[Ustaše|ustaškog]] režima koji na iznimno agresivan način provodi ekstremne protužidovske, proturomske i protusrpske mjere u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] pod njemačkim pokroviteljstvom: izgleda da su talijanske vlade vidjele u komunistima (još) jedan faktor koji je mogao oslabiti poziciju ustaških vlasti koje nisu posve spremno odgovorile znatnim teritorijalnim apetitima Kraljevine Italije prema hrvatskim teritorijima.
Dok je 1940. KPH još zastupala pacifističku liniju, približavanjem vladajućeg režima [[trojni savez|Trojnom savezu]], KPH zauzima sve jasnije stajalište o potrebi obrane zemlje. Premda nije postojala formalna odluka partije, ipak su bili hrvatski komunisti ti koji su prvi započeli oružani otpor protiv fašizma, kad su [[22. lipnja]] [[1941]]. osnovali [[Prvi sisački partizanski odred]] (vidi: [[Dan antifašističke borbe]]). Vodeća je bila uloga KPH i Narodne fronte u kasnijem oružanom otporu, kao i prilikom uspostavljanja [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|Zemaljskoga antifašističkoga vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske]].
 
Nakon odluke jugoslavenskog režima da pristupi [[trojni savez|Trojnom savezu]] KPH nije ni na koji način sudjelovao u aktivnostima protivnika približavanja Njemačkoj - koji su mahom bili vezani uz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] interese, na način sličan vezanosti KPH uz interese tadašnjeg njemačkog saveznika Sovjetskog saveza. U [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|državnom udaru od 27. ožujka 1941. god.]] komunisti nisu sudjelovali na nikakav način. Odmah nakon iznenadnog [[Operacija Barbarossa|napada Njemačke na Sovjetski savez]], hrvatski komunisti i bez formalne odluke Partije [[22. lipnja]] [[1941]]. osnivaju [[Prvi sisački partizanski odred]] (vidi: [[Dan antifašističke borbe]]). Vodeća je bila uloga KPH i Narodne fronte u kasnijem oružanom otporu, kao i prilikom uspostavljanja [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|Zemaljskoga antifašističkoga vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske]].
 
== Nakon Drugoga svjetskog rata ==
Anonimni suradnik