Komunistička partija Hrvatske: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sitnice |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
== Osnivanje ==
S povratkom [[Tito|Josipa Broza]] iz emigracije u Moskvi - gdje radi i školuje se pri [[Kominterna|Kominterni]], međunarodnoj organizaciji putem koje je Komunistička partija Sovjetskog Saveza kontrolirala druge komunističke organizacije u svijetu - započinje rad na stvaranju Komunističke partije Hrvatske. [[14. travnja]] [[1937]].
S povratkom [[Tito|Josipa Broza]] iz emigracije, započinje rad na stvaranju Komunističke partije Hrvatske. [[14. travnja]] [[1937]]., Broz u svom izvještaju o položaju [[KPJ]] u zemlji daje prikaz stanja u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. U njemu on osobito ističe da je [[zagreb]]ačku partijsku organizaciju koju je našao u vrlo lošem stanju, zbog udaraca dobivenih u brojnim provalama u partijske urede.▼
Kominterna je prepoznavala mogućnost da dođe do raspada dvadesetak godina stare i vrlo nestabilne [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], za što se htjela pripremiti organiziranjem Komunističke partije Hrvatske i Komunističke partije Slovenije.
▲
Nakon toga on oblikuje grupu koja preuzima rad oko pripreme osnivačkog kongresa u KPH. Osnivački kongres (»krnji kongres«)<ref name="OKP">(Kladarin et. al, 1958., 46.)</ref> održan je u noći između [[1. kolovoza|1.]] i [[2. kolovoza]] 1937. u [[Anindol]]u kraj [[Samobor]]a. Bilo je nazočno između 16 i 19<ref>Krušelj, Željko. ''Odgovor na buržoaski nacionalizam'' // Danas, NIŠPRO Vjesnik, Zagreb, Godina VI, Broj 285, 4. kolovoza 1987., [http://books.google.hr/books?lr=&cd=20&id=rv_sAAAAMAAJ&q=Piecku str. 66.,] (64. – ...), {{ISSN|0351-8221}} {{Citat|Broj i sastav sudionika Anindolskog kongresa vrlo je teško pouzdano utvrditi. Iz pisma koje je Tito 28. kolovoza 1937. uputio Wilhelmu Piecku, članu sekretarijata Izvršnog komiteta Kominterne, razabiremo da se radilo o »19 delegata iz svih najvažnijih okruga«.|Krušelj, 1987., 66.}}</ref> delegata koji su predstavljali partijske organizacije iz šireg područja [[Osijek]]a, [[Split]]a, [[Sisak|Siska]], [[Sušak]]a, [[Varaždin]]a i [[Zagreb]]a, a referat je podnio [[Josip Broz]] te je istakao da se [[KPJ]] zauzimala ne samo za radnička prava, nego i za nacionalnu slobodu. Rad Osnivačkog kongresa ograničio se na analizu tadašnje situacije partijskih organa u Hrvatskoj i smjernice budućeg rada na izgradnji KPH. Na kongresu je izabran i Centralni komitet (izvorno [[Glavni odbor Komunističke stranke Hrvatske]]) . U njega je ušlo 12 članova: [[Đuro Špoljarić]] – sekretar (hrv. ''tajnik''),<ref name="Krušelj">Krušelj, Željko. ''Odgovor na buržoaski nacionalizam'' // Danas : informativno-politički tjednik, NIŠPRO Vjesnik, Zagreb, Godina VI, Broj 285, 4. kolovoza 1987., [http://books.google.hr/books?cd=2&id=rv_sAAAAMAAJ&q=%C4%90uro+%C5%A0poljari%C4%87 str. 66.] (64. – ...) {{ISSN|0351-8221}}</ref> [[Pavle Gregorić]], [[Andrija Žaja]], [[Josip Kraš]], [[Božidar Adžija]], [[Anka Butorac]], [[Ivan Dujmić]] (jedini iz [[Hrvatsko primorje|Hrvatskoga primorja]]), [[Marko Orešković]], [[Drago Petrović]], [[Vlado Janić|Vlado Janić Capo]], [[Vicko Jelaska]] (PK KPJ za Dalmaciju) i [[Lovro Kurir]]. U samim počecima službeni je naziv stranke bio Komunistička stranka Hrvatske, no ubrzo je riječ „stranka“ zamijenjena riječju „partija.“
Line 14 ⟶ 18:
Glavni odbor Komunističke stranke Hrvatske traži stvaranje ''Narodne fronte za slobodu i demokraciju''. Prvi značajniji potez KPH bilo je osnivanje [[Narodna fronta|Narodne fronte]], koja je trebala predstavljati široki narodni pokret. Ubrzo će međutim doći do sukoba unutar vodstva KPH i to poglavito s obzirom na odnos prema [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatskoj seljačkoj stranci]] čiji je utjecaj u narodu sve više jačao. Usto, napravljeno je više ozbiljnijih propusta u reagiranju na važne političke događaje u zemlji, poput neizlaska na izbore za skupštinu [[1938]]. U jesen [[1939]]. započinje stoga reorganizacija KPH, a utjecaj komunista raste u Hrvatskoj, zbog čega onda ban [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]], uz podršku HSS-a, zabranjuje rad svim organizacijama koje je kontrolirala KPH, a njihova se novinska izdanja strogo nadziru i cenzuriraju. Narodna fronta otada svaki važniji događaj u političkom životu prati organiziranjem demonstracija. U kolovozu [[1940]]. održana je Prva zemaljska konferencija KPH, na kojoj je KPH ocijenjena kao najbrojnija partijska organizacija u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]].
1940. KPH još zastupala "pacifističku liniju" - u situaciji kada je komunistički [[Sovjetski Savez]] slijedom [[Pakt Ribbentrop-Molotov|Pakta Ribbentropp-Molotov]] u savezništvu s [[Treći Reich|nacističkom Njemačkom]] redom osvajao područja zemalja istoka Europe i na taj način širio komunizam. Glavni sekretar KPH Rade Končar s dijelom rukovodstva Partije sklanja se u Split koji je priključen Kraljevini Italiji, gdje pod budnim okom talijanskih policijskih vlasti može pripremati akcije radi destabilizacije [[Ustaše|ustaškog]] režima koji na iznimno agresivan način provodi ekstremne protužidovske, proturomske i protusrpske mjere u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] pod njemačkim pokroviteljstvom: izgleda da su talijanske vlade vidjele u komunistima (još) jedan faktor koji je mogao oslabiti poziciju ustaških vlasti koje nisu posve spremno odgovorile znatnim teritorijalnim apetitima Kraljevine Italije prema hrvatskim teritorijima.
Nakon odluke jugoslavenskog režima da pristupi [[trojni savez|Trojnom savezu]] KPH nije ni na koji način sudjelovao u aktivnostima protivnika približavanja Njemačkoj - koji su mahom bili vezani uz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] interese, na način sličan vezanosti KPH uz interese tadašnjeg njemačkog saveznika Sovjetskog saveza. U [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|državnom udaru od 27. ožujka 1941. god.]] komunisti nisu sudjelovali na nikakav način. Odmah nakon iznenadnog [[Operacija Barbarossa|napada Njemačke na Sovjetski savez]], hrvatski komunisti i bez formalne odluke Partije [[22. lipnja]] [[1941]]. osnivaju [[Prvi sisački partizanski odred]] (vidi: [[Dan antifašističke borbe]]). Vodeća je bila uloga KPH i Narodne fronte u kasnijem oružanom otporu, kao i prilikom uspostavljanja [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|Zemaljskoga antifašističkoga vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske]].
== Nakon Drugoga svjetskog rata ==
| |||