Razlika između inačica stranice »Komunistička partija Hrvatske«

Glavni odbor Komunističke stranke Hrvatske traži stvaranje ''Narodne fronte za slobodu i demokraciju''. Prvi značajniji potez KPH bilo je osnivanje [[Narodna fronta|Narodne fronte]], koja je trebala predstavljati široki narodni pokret. Ubrzo će međutim doći do sukoba unutar vodstva KPH i to poglavito s obzirom na odnos prema [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatskoj seljačkoj stranci]] čiji je utjecaj u narodu sve više jačao. Usto, napravljeno je više ozbiljnijih propusta u reagiranju na važne političke događaje u zemlji, poput neizlaska na izbore za skupštinu [[1938]]. U jesen [[1939]]. započinje stoga reorganizacija KPH, a utjecaj komunista raste u Hrvatskoj, zbog čega onda ban [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]], uz podršku HSS-a, zabranjuje rad svim organizacijama koje je kontrolirala KPH, a njihova se novinska izdanja strogo nadziru i cenzuriraju. Narodna fronta otada svaki važniji događaj u političkom životu prati organiziranjem demonstracija. U kolovozu [[1940]]. održana je Prva zemaljska konferencija KPH, na kojoj je KPH ocijenjena kao najbrojnija partijska organizacija u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]].
 
1940. KPH još zastupa "pacifističku liniju" - u situaciji kada je komunistički [[Sovjetski Savez]] slijedom [[Pakt Ribbentrop-Molotov|Pakta Ribbentropp-Molotov]] u savezništvu s [[Treći Reich|nacističkom Njemačkom]] redom osvajao područja zemalja istoka Europe i na taj način širio komunizam. Glavni sekretar KPH Rade Končar s dijelom rukovodstva Partije sklanja se u Split koji je priključen Kraljevini Italiji, gdje pod budnim okom talijanskih policijskih vlasti može pripremati akcije radi destabilizacije [[Ustaše|ustaškog]] režima koji na iznimno agresivan način provodi ekstremne protužidovske, proturomske i protusrpske mjere u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] pod njemačkim pokroviteljstvom: izgleda da su talijanske vlasti vidjele u komunistima (još) jedan faktor koji je mogao oslabiti poziciju ustaških vlasti koje nisu Kraljevini JugoslavijiItaliji htjele predati baš sva hrvatska područja uz Jadran koja je Italija zahtijevala nakon sloma Jugoslavije.
 
Nakon odluke jugoslavenskog režima da pristupi [[trojni savez|Trojnom savezu]] KPH nije ni na koji način sudjelovala u aktivnostima protivnika približavanja Njemačkoj - koji su mahom bili vezani uz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] interese, na način sličan vezanosti KPH uz interese tadašnjeg njemačkog saveznika Sovjetskog savezaSaveza. U [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|državnom udaru od 27. ožujka 1941. god.]] komunisti nisu sudjelovali ni na kakav način. Odmah nakon iznenadnog [[Operacija Barbarossa|napada Njemačke na Sovjetski savezSavez]], hrvatski komunisti (koji su prema Sovjetskom Savezu gojili zanos upravo religioznog tipa) i bez formalne odluke Partije [[22. lipnja]] [[1941]]. osnivaju [[Prvi sisački partizanski odred]] (vidi: [[Dan antifašističke borbe]]). Vodeća je bila uloga KPH i Narodne fronte u kasnijem oružanom otporu, kao i prilikom uspostavljanja [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|Zemaljskoga antifašističkoga vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske]].
 
== Nakon Drugoga svjetskog rata ==