Tomo Basiljević (prosvjetitelj): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Tomo Basiljević''' (Bassegli) ([[Dubrovnik]], [[3. kolovoza]] [[1756.]] {{--}} Dubrovnik, [[15. srpnja]] [[1806.]]), [[erudit]], jedan od vodećih južnohrvatskih [[prosvjetiteljstvo|prosvjetitelja]]. Rodom iz [[Dubrovnik]]a, iz plemićke obitelji [[Basiljević]]a. Visoki dužnosnik [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]], Prosvjetitelj, društveni, gospodarski i socijalni pisac, vanjskopolitički komentator, [[filozof]], [[esej|esejist]], liberalni plemić, socijalno osjetljiv, fiziokrat.<ref name="Foretić1983">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1411 Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje] Miljenko Foretić (1983): Basiljević, Tomo, Leksikografski zavod Miroslav Krleža</ref>
== Životopis ==
Rodio se je 1756. godine. Rođen u uglednoj obitelji visokih političkih dužnosnika i umjetnika. Otac Jakov (Jakobica) obnašao je dužnost senatora, a mati Kata r. [[Sorkočević]], bila je obrazovana. Tomini ujaci bili su skladatelj [[Lukša Sorkočević]] i erudit [[Miho Sorkočević]].<ref
Školovao se diljem europskih sveučilišta, gdje je stekao široko obrazovanje, pa je u svoje vrijeme bio je jedan od najboljih poznavatelja europske književnosti i kulture u Dubrovniku. Osobito je čitao engleske pisce (Josepha Addisona, Jamesa Thomsona, Edwarda Younga, Alexandera Popea i Laurencea Sternea) i dopisivao se je s mnogim Englezima. Bio je liberalnog svjetonazora i promišljanja.
Redak 12:
Veliki prijatelj [[Marko Bruerević-Desrivaux|Marka Bruerevića-Desrivauxa]] (Màrca Bruèrea).<ref>Slavica Stojan: [http://hrcak.srce.hr/file/110121 Pjesničke poslanice Màrc Bruèrea Dubrovčanima] [[Dani Hvarskog kazališta]]. Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv.23 br.1 travanj 1997., str. 224, 230, 231</ref>
Član Fizikalnog društva u Lausanni, bernskoga Gospodarskoga društva te [[Patriotsko društvo|Patriotskom društvu]] (uz M. Sorkočevića, Đ. Ferića, F. M. Appendinija i druge), član Senata i Malog vijeća Dubrovačke Republike te neko vrijeme svojevrsni ministar vanjskih poslova. Bio je profrancuski i protivaustrijski nastrojen, pristaša [[francuska revolucija|francuske revolucije]]. U krizama nakon propasti Mletačke Republike priklonio se Francuskoj. Kad je francuski general Lauriston svibnja 1806. preko dubrovačkoga teritorija prelazio s vojskom za Boku kotorsku, Basiljević mu je pošao ususret ne bi li uspio spriječiti zauzimanje Dubrovnika, no bezuspješno. Suvremenici su opjevali (Đ. Ferić, B. Džamanjić, J. Betondić, J. Resfić) i u književnim djelima opisali (V. V. Vukasović).<ref
Bio je posljednji muški u lozi obitelji Baseljić. Sin Jakobica umro je 1792. godine. Obitelj se nakon njegove smrti rodbinskim svezama povezala s obitelji [[Gučetić]]a i nastaje Basiljević-Gučetić (Bassegli-Gozze, [[Bassegli-Gučetić]]; izumrla 1950).<ref
== Izvori ==
| |||