Četvrti lateranski sabor: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m drugi jezici |
m dopuna teksta, predlošci, uklonjen stub |
||
Redak 1:
{{Ekumenski sabor
|naziv=Četvrti lateranski sabor
|datum=[[1215]].
|prihvaćen=[[Katolička Crkva]]
|prethodni=[[Treći lateranski sabor]]
|sljedeći=[[Prvi lionski sabor]]
|sazvao=papa [[Inocent III.]]
|predsjedao=papa [[Inocent III.]]
|sudionici=71 [[patrijarh]] i [[metropolit]], 412 [[biskup]]a, 900 [[opat]]a i [[prior]]a
|teme=[[Križarske države]], [[investitura]]
|odluke=70 papinskih dekreta, definicija o [[transupstancijacija|pretvorbi]], [[papin primat]], život klera, [[ispovijed]] najmanje jednom godišnje, [[Peti križarski rat]]
|odbacuju=protestanti
}}
'''Četvrti lateranski sabor''' sazvao je [[papa]] [[Inocent III.]] svojom [[bula|bulom]] od [[19. travnja]] [[1213]]. Sabor se okupio u studenome [[1215]]. Bio je to 12. opći ili [[ekumenski sabor]], na kojem je sudjelovao 71 [[patrijarh]] i [[metropolit]], 412 [[biskup]]a i 900 [[opat]]a i [[prior]]a.
Na saboru su također sudjelovali i viđeni vladari: Henrik, latinski car Istoka, [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva]], te kraljevi [[Francuska|Francuske]], [[Engleska|Engleske]], [[Aragon]]a, [[Jeruzalem]]a i [[Cipar|Cipra]], te predstavnici lombardskih gradova. Na saboru je bio i [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko-ugarski]] kralj [[Andrija II.]]
[[Kategorija: Povijest Crkve]]▼
==Svrha sabora==
Inocent III. naznačio je kao cilj sabora obranu [[katoličanstvo|katoličke]] vjere, pomoć [[križarske države|križarskim državama]] u [[Palestina|Palestini]], te oslobađanje Crkve od laičke [[investitura|investiture]] i drugih utjecaja laičkih vlasti na crkveni život. Papa je na saboru predložio sedamdeset dekreta koji su razmatrani istovremeno sa raspravom o [[Peti križarski rat|Petom križarskom ratu]] i o mjerama protiv [[hereza|heretika]]. U vrijeme sabora [[sv. Dominik]] i biskup Fulko iz Toulousa raspravljali su s papom o osnivanju Reda Propovjednika ([[dominikanci]]), što će ga 15 mjeseci kasnije potvrditi papa [[Honorije III.]]
Rajmond VI. Tuluški, njegov sin (kasnije Rajmond VII.), te Rajmond Ruđer iz Foixa sudjelovali su na saboru kako bi se obranili i očuvali od prijetnje konfiskacije svojih zemalja. Biskup Fulko i Gvido Montfortski bili su za konfiskaciju.
==Ishod sabora==
[[Kanonsko pravo|Kanoni]] ovog sabora prihvaćeni su uz vrlo malo rasprave. Među njima, najznačajniji su sljedeći:
1. kanon: Ispovijest vjere i dogma o [[transupstancijacija|transupstancijaciji]], te potvrda uvjerenja da izvan Crkve nema spasenja (''Extra Ecclesiam nulla salus'')
2. kanon: Osuda [[Joakim iz Fiorea|Joakima iz Fiorea]] i Amalrika iz Bennesa zbog [[hereza|hereze]]; obrana [[Petar Lombardski|Petra Lombardskoga]]
3.-4. kanon: Odluka o načinju postupanja protiv heretika i njihovih zaštitnika, uključujući i odredbu da će »katolici koji su na se preuzeli križ iskorijenjivanja heretika uživati oproste i povlastice kakvi se dodjeljuju onima koji se bore za Svetu zemlju«
5. kanon: Proglašenje [[papin primat|papina primata]], a, nakon pape, po časti slijede ovi patrijarhati:
*[[Carigradski patrijarhat]] (tada je ondje bio latinski patrijarh)
*[[Aleksandrijski patrijarhat]]
*[[Antiohijski patrijarhat]]
*[[Jeruzalemski patrijarhat]]
9. kanon: Odluke o slavljenju božanskog [[časoslov]]a u različitim obredima i na različitim jezicima
13. kanon: Zabrana osnivanja novih redova
14.-16. kanon: Pravila o ponašanju klera, uključujući i odredbe protiv sljedećih nepravilnosti:
*život izvan [[celibat]]a
*opijanje
*lov
*prisustvovanje histrionskim predstavama
*obavljanje kirurških operacija
*vođenje sudstva u kojem se netko predaje »Božjem sudu« ili dvoboju
21. kanon: Nazvan ''Omnis utriusque sexus''; odredba da svaki kršćanin koji je dostigao godine punog razbora jednom godišnje mora pristupiti [[ispovijed]]i.
51. kanon: Zabrana tajnih vjenčanja
68. kanon: Odredba da [[Židovi]] i [[muslimani]] moraju nositi posebna odijela kako bi ih se razlikovalo od kršćana; nakana odluke bila je spriječiti međusobne spolne odnose
Sabor je potvrdio [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika II.]] za cara Svetog Rimskog Carstva. Usto, Toulous je dodijeljen Simonu Montfortskom, a [[Provansa]] Rajmonda VI. konfiscirana je, kako bi se kasnije predala njegovu sinu.
Sabor je jasno nabrojio svih [[sedam svetih sakramenata]].
==Vidi također==
*[[Ekumenski sabor]]
{{ekumenski sabori}}
[[cs:4. lateránský koncil]]
| |||