Prva bitka na Marni: razlika između inačica

|datum=[[5. rujna]] - [[12. rujna]] [[1914.]].

|mjesto= rijeka Marna, pored [[Pariz|Pariza]]a, [[Francuska]]

'''Prva bitka na Marni''' je bitka tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], koja se vodila od [[5. rujna]] [[1914.]]. do [[12. rujna]] 1914. godine. U bitki su francuska i britanska vojska pobijedile njemačku vojsku. Bitka na Marni je predstavljala veliku prekretnicu na početku Prvog svjetskog rata. Do kraja kolovoza 1914. godine, snage Antante su se povlačile na [[Zapadno bojište (Prvi svjetski rat)|Zapadnom frontu]] prema [[Pariz]]u. Dvije njemačke vojske su se probijale kroz [[Francuska|Francusku]]. Pad Pariza je izgledao gotovo neizbježan, ali saveznici su uspjeli postići stratešku pobjedu na rijeci [[Marne|Marni]].

Tijekom njemačkog napada na Francusku, [[britanska vojska]] je imala veliki broj žrtava. Zapovjednik britanskih ekspedicijskih snaga [[John French]] krivio je francusku stranu za teške gubitke i za nekordinirana povlačenja. Posebno je krivio zapovjednika francuske [[5. armija (Francuska)|pete armije]], generala Lanrezaca, da se nije upuštao u borbe i da nije najavljivao povlačenja. Pogoršali su se odnosi između francuskih i britanskih zapovjednika. John French je namjeravao povući britansku vojsku sa fronta da se odmore i reorganiziraju. Međutim, francuski glavni zapovjednik [[Joseph Joffre]] je nagovorio britanskog ministra rata, lorda [[Horatio Herbert Kitchener|Horacija Kitchenera]], da intervenira. Kitchener je prenio Frenchu poruku da bi povlačenje britanske vojske bilo katastrofalno i za FrancuskiFrancusku i za [[VelikaUjedinjeno BritanijaKraljevstvo|Veliku Britaniju]]. French je pristao da njegova vojska ostane na bojištu dok god nije ugrožena sa boka francuskim povlačenjima.

Kako su se njemačka prva i druga armija približavale [[Pariz|Parizu]]u, počeli su skretati jugoistočno prema Parizu, izlažući svoja desna krila saveznicima. Do [[3. rujna]] Joseph Joffre je uočio njemačku taktičku grešku i brzo je napravio plan da zaustavi francusko i britansko povlačenje i da napadne Nijemce duž cijele linije bojišta. Britanska vojska i francuska [[6. armija (Francuska)|šesta armija]] su dobile zadatak da napadaju izloženo desno krilo njemačke [[1. armija (Njemačko Carstvo)|prve armije]]. Joseph Joffre se osobno susreo sa Johnom Frenchom koji ga je uvjerio da će Britanci sudjelovati u napadu. Napad je trebao početi ujutro [[6. rujna]]. Međutim, zapovjednik njemačke prve armije general [[Alexander von Kluck]] primjetio je nazočnost savezničkih snaga 5. rujna i započeo je okretati svoju vojsku prema zapadu. Bitka je započela 5. rujna popodne, kada je francuska 6. armija došla u kontakt sa prethodnicom njemačke 1. armije.

Von Kluck je tijekom okretanja svoje armije prema zapadu otvorio 50 kilometara široku rupu u njemačkim linijama, između njemačke 1. armije i njemačke [[2. armija (Njemačko Carstvo)|2. armije]]. Njemačkom 2. armijom je zapovjedao oprezni general [[Karl von Bülow]], a armija se nalazila lijevo od njemačke prve armije. Saveznički izviđački avioni su otkrili postojanje rupe u njemačkim linijama i o tome su obavijestili zapovjednike na terenu. Saveznici su bili spremni da iskoriste postojanje rupe u njemačkim linijama. Zbog toga su poslali trupe iz britanskog ekspedicjskogekspedicijskog korpusa, da se priključe francuskoj 5. armiji u prolaženju kroz nastalu rupu u njemačkim linijama. Peta francuska armija je trebala istovremeno da napadanapasti njemačku 2. armiju.

Ipak Nijemci su bili blizu toga da postignu pobjedu i da probiju linije francuske šeste armije između 6. rujna i [[8. rujna]]. Francusku šestu armiju je spasio [[7. rujna]] dolazak 6.000 rezervista pomoću 600 taksija iz Pariza. Već 8. rujna [[Louis Franchet d'Esperey|Franchet d'Esperey]] je sa svojom 5. armijom izveo iznenadni napad na njemačku drugu armiju i time još više proširio rupu između njemačke prve i druge armije. Franchet d'Esperey je došao na mjesto zapovjednika 5. armije neposredno pred bitku. Zamijenio je generala [[Charles Lanrezac|Lanrezaca]]. Već 9. rujna je izgledalo kao da će njemačka prva i druga armija biti potpuno opkoljene i uništene. General [[Helmuth von Moltke mlađi|von Moltke]] je pretrpio živčani slom kada je čuo o toj opasnosti. Njegovi podređeni su preuzeli zapovjedanjezapovijedanje i naredili su povlačenje do rijeke [[Aisne]] da bi se tu vojska pregrupirala. Francuzi i Britanci su lovili njemačke snage u povlačenju, ali brzina savezničkog napredovanja bila je dosta spora, samo 19 kilometara na dan. Njemačka vojska se zaustavila nakon 65 kilometra povlačenja, na mjestu sjeverno od rijeke Aisne. Tu su se ukopali i pripremili rovove, koji će trajati nekoliko godina. Njemačko povlačenje između 9. rujna i [[13. rujna]] predstavljalo je napuštanje [[Schlieffenov plan|Schlieffenovog plana]]. Helmuth von Moltke mlađi je navodno tada izvestio njemačkog cara da su Nijemci izgubili rat. Poslije te bitke obje strane su se ukopale i uslijedilo je 4 godine uglavnom rovovskog ratovanja.