Dubravko Škiljan: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m sitno
Treecko (razgovor | doprinosi)
poveznice
Redak 1:
U'''Dubravko Škiljan''' ([[Zagreb]], [[31. listopada]] [[1949]].) u Zagrebu je završio [[Osnovna škola|osnovnu školu]] i Klasičnu gimnaziju. Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] diplomirao je [[1972]]. g. opću [[Jezikoslovlje|lingvistiku]] te [[Latinski jezik|latinski]] i [[grčki jezik]] s književnostima[[književnost]]ima (kao dva B-predmeta), [[Magistratura|magistrirao]] je [[1974]]. g. iz područja [[Arheologija|arheologije]] (s temom: »"Grčki jezik spomenika kasnoantičke Salone«"), a [[1976]]. g. obranio je doktorat (tema: »"Lingvistika i dijalektika«") iz opće lingvistike.
{{wp+}}
{{zaglavlje}}
'''Dubravko Škiljan''' ([[Zagreb]], [[31. listopada]] [[1949]].),
 
Od [[1972]]. g. radio je kao profesor latinskog i grčkog na osnovnoj školi, od [[1974]]. g. na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a od [[1977]]. g. bio je stalno zaposlen, najprije kao [[asistent]], a zatim kao [[docent]] (od [[1977]].), [[izvanredni profesor]] ([[1981]].) i redovni profesor ([[1986]], reizabranponovo izabran [[1992]].), na Odsjeku za opću lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom je razdoblju bio šef Katedre za opću lingvistiku, a nakon njihova osnivanja i šef Katedre za primijenjenu lingvistiku i Katedre za semiologiju. U jednom je mandatu obavljao dužnosti pročelnika odsjeka i prodekana za nastavu.
U Zagrebu je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1972. g. opću lingvistiku te latinski i grčki jezik s književnostima (kao dva B-predmeta), magistrirao je 1974. g. iz područja arheologije (s temom: »Grčki jezik spomenika kasnoantičke Salone«), a 1976. g. obranio je doktorat (tema: »Lingvistika i dijalektika«) iz opće lingvistike.
 
Od [[1996]]. g. do [[2003]]. g. bio je redovni profesor lingvistike i semiologije na ''Institutum Studiorum Humanitatis'', Fakultetu za postdiplomske humanističke studije, u [[Ljubljana|Ljubljani]], gdje je [[1998]]. g. osnovao postdiplomski i doktorski studij Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije i obavljao funkciju koordinatora studija. Sada je ponovo redovni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Od 1972. g. radio je kao profesor latinskog i grčkog na osnovnoj školi, od 1974. g. na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1977. g. bio je stalno zaposlen, najprije kao asistent, a zatim kao docent (od 1977), izvanredni profesor (1981) i redovni profesor (1986, reizabran 1992), na Odsjeku za opću lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom je razdoblju bio šef Katedre za opću lingvistiku, a nakon njihova osnivanja i šef Katedre za primijenjenu lingvistiku i Katedre za semiologiju. U jednom je mandatu obavljao dužnosti pročelnika odsjeka i prodekana za nastavu.
 
Od [[1972]]. g. do danas objavio je oko 250 radova iz područja opće i teorijske lingvistike, povijesti lingvistike, semiologije, primijenjenje lingvistike i klasične [[Filologija|filologije]] (od toga 36 u obliku knjiga ili samostalnih [[monografija]]), sudjelovao je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, te vodio nekoliko znanstvenih projekata u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Slovenija|Sloveniji]]. Osim redovne nastavne djelatnosti na dodiplomskim i postdiplomskim studijima, držao je predavanja i u Pragu[[Prag]]u (''CEU''), Parizu[[Pariz]]u (''Sorbonne''), Trstu[[Trst]]u (''Scuola superiore per traduttori e interpreti''), [[Sarajevo|Sarajevu]], [[Novi Sad|Novom Sadu]]. Bio je mentor većem broju doktoranata i magistranata u Zagrebu i u Ljubljani.
Od 1996. g. do 2003. g. bio je redovni profesor lingvistike i semiologije na Institutum Studiorum Humanitatis, Fakultetu za postdiplomske humanističke studije, u Ljubljani, gdje je 1998. g. osnovao postdiplomski i doktorski studij Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije i obavljao funkciju koordinatora studija. Sada je ponovo redovni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
 
Od 1972. g. do danas objavio je oko 250 radova iz područja opće i teorijske lingvistike, povijesti lingvistike, semiologije, primijenjenje lingvistike i klasične filologije (od toga 36 u obliku knjiga ili samostalnih monografija), sudjelovao je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, te vodio nekoliko znanstvenih projekata u Hrvatskoj i Sloveniji. Osim redovne nastavne djelatnosti na dodiplomskim i postdiplomskim studijima, držao je predavanja i u Pragu (CEU), Parizu (Sorbonne), Trstu (Scuola superiore per traduttori e interpreti), Sarajevu, Novom Sadu. Bio je mentor većem broju doktoranata i magistranata u Zagrebu i u Ljubljani.
 
[[Kategorija: Hrvatski jezikoslovci|Škiljan, Dubravko]]