[[datoteka:Razina glasnoće 1.png|mini|desno|250px|Usporedba razine jakosti zvuka (dB) i glasnoće ili jakosti zvuka (fon) prema [[standard]]u ISO 226 iz 2003..]]
Slušni [[Osjeti|osjet]] jakosti zvuka osniva se na [[Fiziologija|fiziološkom djelovanju]], to jest na podraživanju slušnih [[živac]]a. Zato je potrebno utvrditi kako taj slušni osjet ovisi o jakosti zvuka, odnosno o zvučnom [[tlak]]u. Ispitivanje je pokazalo da je za svaki čist [[ton]] potreban neki minimalni zvučni tlak da bi ga uho moglo čuti. Taj minimalni tlak kod kojeg se još određeni ton čuje zove se '''[[prag''' čujnosti |prag]] ili '''[[granica čujnosti''']]. No zvučni tlak može biti opet tako velik da prouzrokuje [[Bol (osjećaj)|bol]] u ušima pa se zato zove '''[[granica bola''']]. Granica čujnosti i granica bola ovisne su o [[frekvencija|frekvenciji]], to jest kod različitih frekvencija one su različite. Osjetljivost uha je najveća kod frekvencije oko 2 700 [[Hz]]. Ljudsko uho osjeća zvukom izazvanu promjenu tlaka zraka (akustički tlak). Za zvučni val frekvencije 1 k[[Hz]] i jakosti koja odgovara pragu čujnosti (''I<sub>0</sub>'' = 10<sup>–12</sup> W/m²), [[amplituda]] pomaka čestice iznosi oko 10<sup>–11</sup> [[metar|m]], dok je amplituda akustičkoga tlaka oko 2 · 10<sup>–5</sup> [[Pa]]. Za zvuk na granici bola pomak je čestice 10<sup>–5</sup> m, a akustički tlak 30 Pa.
