Sluh: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Sluh |
|||
Redak 1:
[[datoteka:Ear-anatomy.svg|mini|300p|desno|Vanjsko [[uho]] i [[bubnjić]]: <br />''1. lobanja 2. ušni kanal, 3. ušna školjka, 4. opna, 5. predvorje, 6. čekić, 7. nakovanj, 8. stremen, 9. polukružni kanalić, 10. pužić, 11. slušni nervi, 12. Eustahijeva cijev'']]
[[datoteka:Big-eared-townsend-fledermaus.jpg|mini|desno|220px|Za orijentiranje u okolišu kao i za utvrđivanje položaja lovine tijekom svojih noćnih letova, [[šišmiši]] imaju vrlo dobro razvijenu mogućnost korištenja [[ultrazvuk]]a.]]
[[datoteka:Afrikanischer Elefant, Miami.jpg|mini|desno|220px|Složen jezik [[slon]]ova u velikoj se mjeri zasniva na [[infrazvuk]]u.]]
[[datoteka:Bow hand Violoncello.jpg|mini|desno|220px|Povučemo li [[gudalo]]m po sredini žice, ona će izvoditi [[harmonijsko titranje]] i pri tom ćemo čuti [[ton]].]]
'''Sluh''' je jedno od pet tradicionalnih ljudskih [[osjetilo|osjetila]].
Kod [[Čovjek|ljudi]] i [[kralješnjaci|kralježnjaka]], [[slušni sustav]] sakuplja [[vibracije]], koje uzrokuju [[zvučni val]]ovi. [[Zvuk]] čujemo, jer živci u [[uho|ušima]] pretvaraju vibracije u [[signal]]e, koji idu u [[mozak]]. <ref>Craig, A., Rosney C.: Dječja enciklopedija znanosti, Svjetlost Sarajevo 1990.</ref> Slušni sustav sastoji se od uha, slušnog živca i dijelova središnjeg živčanog sustava koji su uključeni u osjet sluha. Nemogućnost slušnih organa, da primaju podražaje naziva se [[gluhoća]].
Za [[sljepoća|slijepe]] i slabovidne osobe sluh je primarno osjetilo spoznaje. Učinkovito slušanje daje [[djeca|djeci]] oštećena vida, posebno slijepima, mnogo korisnih [[informacija]] o zbivanjima u bližoj i daljoj [[
Sluh se mjeri [[test]]ovima poput audiometrije, elektrokohleografije, timpanometrije, auditornog odgovora moždanog stabla i
Pod [[voda|vodom]], teže se određuje [[izvor]] zvuka. [[Brzina zvuka]] brža je nego u zraku.
[[Životinje]] imaju različiti sluh. Pomoću njega komuniciraju, bitan im je za [[razmnožavanje]] i uočavanje neprijatelja i plijena. Nekim životinjskim vrstama, sluh je primarno osjetilo. [[Sisavci]] imaju dobro razvijen sluh. Poseban oblik je korištenje [[ultrazvuk]]a. Registriranjem povratka odaslanog zvuka, određuju svoj položaj u prostoru ali i položaj plijena u odnosu na sebe. Dvije su vrste posebno dobro razvile korištenje ultrazvuka, [[kitovi zubani]] i [[šišmiši]], ali i neke druge vrste ga upotrebljavaju, samo ne tako izraženo.
== Objašnjenje ==
Sluh je osjet kojim se zamjećuju [[zvuk]]ovi i tumači njihovo značenje. Temelji se na prijenosu [[titranje|titraja]], izazvanih zvučnim valovima, u unutarnje [[uho]] te na pretvorbi tih titraja u [[Živčani sustav|živčane]] [[impuls]]e. Zvučni se valovi vanjskim [[zvukovod]]om prenose do [[bubnjić]]a i izazivaju njegovo titranje. Titranje bubnjića trima se slušnim koščicama u srednjem uhu prenosi do [[Pužnica|pužnice]] u unutarnjem uhu, što u njoj izazove pomicanje tekućine. Nastaju valovi tekućine koji se prenose do bazilarne membrane, opne na osnovici pužnice, i pobuđuju ju na titranje. Na bazilarnoj su membrani osjetne stanice Cortijeva slušnog organa, koje tvore jedan red unutarnjih i 3 do 4 reda vanjskih stanica, i koje na svojim vršcima imaju dlačice. Titranjem bazilarne membrane i osjetnih stanica dlačice se savijaju, pri čem nastaju bioelektrični [[Električni potencijal|potencijali]], koji u obliku živčanih impulsa odlaze vlaknima slušnoga živca u [[mozak]]. Ti se impulsi, koji dolaze uglavnom iz unutarnjih stanica, počinju analizirati već u nižim dijelovima mozga (moždano deblo, talamus), ali se tek u slušnoj kori velikoga mozga potpuno obrađuju i doživljavaju kao osjet sluha. Slušna kora nalazi se obostrano u sljepoočnim (temporalnim) režnjevima velikoga mozga, ali se proteže i u neka susjedna područja moždane kore. S obzirom na funkciju, razlikuju se primarna slušna kora, u koju dolaze živčani impulsi iz pužnice, te sekundarna (asocijacijska) slušna kora, u kojoj ti impulsi dobivaju značenje i smisao.
Uho može zamijetiti nekoliko obilježja zvuka: visinu, glasnoću i boju zvuka te smjer iz kojega zvuk dolazi:
* visina zvuka ovisi o [[frekvencija|frekvenciji]] zvučnih valova; što je ona veća, zvuk je viši. Razlikovanje frekvencija omogućuje građa bazilarne membrane; ona se sastoji od približno 20 000 vlakana, duljina kojih se prema vrhu pužnice povećava, a promjer smanjuje. Postoje različite teorije koje objašnjavaju mehanizam slušanja. Prema jednoj teoriji, o frekvenciji zvučnih valova ovisi koji će dio bazilarne membrane titrati (načelo mjesta); područje osnovice membrane najjače titra pri visokim frekvencijama, a područje njezina vrška pri niskim frekvencijama. Prema drugoj teoriji, razlikovanje frekvencije zvuka ovisi o učestalosti impulsa i o vremenskom uzorku njihova izbijanja u živčanim vlaknima koja odlaze iz pužnice (načelo frekvencije). Ljudsko je uho najosjetljivije za frekvencije između 1000 i 4000 [[Hz]]. U djetinjstvu se mogu čuti frekvencije od 20 do 20 000 Hz, a u starosti se taj raspon suzuje (od 50 do 8 000 Hz). Sposobnost razlikovanja visine zvukova vrlo je različita: neke osobe mogu razlučiti dva zvuka koji se frekvencijom razlikuju samo za četvrtinu Hz, a druge samo kada se razlikuju za najmanje 10 Hz. Zvuk frekvencije veće od 20 000 Hz naziva se ultrazvuk. Neke životinje mogu čuti ultrazvuk visokih frekvencija, na primjer šišmiši i kitovi čak do 125 000 Hz.
* glasnoća zvuka zasniva se na zamjećivanju [[zvučni tlak|zvučnog tlaka]] kojim zvučni valovi djeluju na bubnjić. Što je veća [[Jakost zvuka|jakost]] ([[amplituda]]) zvučnih valova, to je veći tlak na bubnjić. Zbog toga se bazilarna membrana s osjetnim stanicama pomiče jače i živčani se završetci podražuju većom učestalošću, što se doživljava kao zvuk veće [[glasnoća|glasnoće]]. Povećanje glasnoće zvuka zamjećuje se i titranjem sve većega broja osjetnih stanica. Jedinica je za jakost zvuka [[decibel]] (dB). Zvuk jakosti 0 dB na [[Prag čujnosti|pragu je čujnosti]], zvuk jakosti 130 dB nanosi [[Granica bola|bol]], a onaj jakosti 140 dB može oštetiti slušni sustav.
* boja zvuka svojstvo je koje omogućuje razlikovanje zvukova istih frekvencija, glasnoće i trajanja. To svojstvo određuju dodatne frekvencije (viši harmonici), koje se uz osnovnu frekvenciju pojavljuju gotovo u svakom zvučnom uzorku, pa se tako može razlučiti na primjer isti [[ton]] odsviran na [[glasovir]]u ili na [[violina|violini]], ili različit glas pojedinih ljudi.
* smjer iz kojega zvuk dolazi određuje se s pomoću vremenske razlike kojom zvuk ulazi u jedno i u drugo uho, te s pomoću razlike jakosti zvukova koji ulaze u oba uha. Stoga je za određivanje smjera zvuka nužno funkcioniranje obaju uha.
Oštećenje sluha nastaje zbog: promjena (ozljede) uške, začepljenja vanjskih zvukovoda ušnom smolom ([[cerumen]]), stranim tijelom ili [[tumor]]om, zbog upale ili prodora bubnjića, zbog buke, začepljenja [[Eustahijeva cijev|Eustahijeve cijevi]], otoskleroze i drugog. ([[gluhoća]]; [[nagluhost]]). Znanost o sluhu naziva se [[audiologija]]. Osjetljivost sluha mjeri [[audiometrija]]. <ref> '''sluh''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=56716] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
== Izvori ==▼
{{izvori}}▼
== Vidi još ==
Line 18 ⟶ 39:
* [[okus]]
▲== Izvori ==
▲{{izvori}}
[[Kategorija:Osjetilni sustav]]
[[Kategorija:Otologija]]
[[Kategorija:Akustika]]
| |||