Hrvatska stranka prava (1903.): razlika između inačica

== Politički zaokret ==

 

 

Srpski pak politički predstavnici nisu bili na sastanku u Rijeci, pa nisu ni sudjelovali u donošenju Riječke rezolucije, ali oni su se već 17. listopada iste godine sastali u [[Zadar|Zadru]] i donijeli tzv. [[Zadarska rezolucija|Zadarsku rezoluciju]], kojom pozdravljaju borbu mađarskoga naroda za samostalnošću i "izjavljuju da će poduprijeti današnji pokret mađarskog naroda". Ujedno zahtijevaju da se u Hrvatskoj "stvore demokratske ustanove, koje bi joj zajamčile slobodan ustavan život i razvitak i uklonile današnje nesnosne parlamentarne, upravne i društvene odnošaje". Hrvatski zahtjev za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom također su spremni poduprijeti ako se sa "strane Hrvata obavezno prizna ravnopravnost srpskoga naroda s hrvatskim". Dakle Srbi svoju potporu sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom uvjetuju ničim ni manje ni više nego obveznim priznanjem da su i oni konstitutivan narod u Hrvatskoj, a to bi značilo diobu [[suverenitet]]a. I zaista, predstavnici Hrvatske stranke i [[Srpska narodna stranka (Dalmacija)|Srpske narodne stranke]], obje iz Dalmacije, donijeli su na sastanku održanom u Zadru 14. studenoga 1905. zaključak, koji je dr. [[Pero Čingrija]], predsjednik Hrvatske stranke, četiri dana kasnije pročitao u [[Dalmatinski sabor|Dalmatinskomu saboru]], a u kojemu se ističe, "da su Hrvati i Srbi jedan narod" i "da je jedan drugome ravnopravan", pa se poziva Sabor da prihvati te zaključke i pozove vladu da ona "vrši svoj upliv onamo, da sve vladine oblasti i svi uredi u vezi s narodnim jezikom upotrebljavaju uviek izraz 'hrvatski ili srbski'; da se u dalmatinskim školama hrvatskom i srbskom imenu odredi častno mjesto i da se u školskim knjigama vodi računa o srbskoj i hrvatskoj poviesti, da đaci nauče glavne događaje svoje poviesti i da se u njima uči jednako latinski i ćirilski alfabet tako, da djeca nauče čitati i pisati oba pisma" te "da sve pismene odluke odpravi onim pismom, kojim su molbe i podnesci napisani". Koliko su ti zaključci nelogični i unutar sebe protuslovni pokazuje činjenica da se najprije tvrdi da su Hrvati i Srbi jedan narod, a zatim se zahtijeva njihova [[ravnopravnost]]. Ako su već donositelji tih zaključaka zaista bili uvjereni da su Hrvati i Srbi isto, onda nije bilo potrebno zahtijevati njihovu ravnopravnost.