Giambattista Vico: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 15:
| potpis =
}}
'''Giambattista Vico''' ili '''Giovan Battista''' ([[Napulj]], [[23. lipnja]] [[1668]]. - [[Napulj]], [[23. siječnja]] [[1744]].), je bio [[Italija|talijanski]] [[filozof]], [[Govorništvo|govornik]], [[povjesničar]] i [[pravnik]].
Kritizirao je širenje i razvoj suvremenog racionalizma i bio apologet klasične antike. Vico je najpoznatiji po svom glavnom djelu "''Nova znanost''" ([[latinski|lat.]] ''Scienza Nuova'', [[1725.]]).
Njegovo glavno djelo je [[Nova znanost]] (''Scienza Nuova''), izdano [[1725]], no potpuno je prepravljeno, [[1730]]. Njegova glavna ideja da je istina čin, u Novoj znanosti se postavlja kao princip povijesti; ona je napravljena od strane ljudi, i zato je ljudi u potpunosti mogu razumjeti, isto kao i matematiku, koja je proizvod ljudske imaginacije. ▼
Vico je preteča sistematičkog i složenog razmišljanja, za razliku od kartezijanske analize i drugih vrsta redukcionizma. Nadalje, Vicu može biti pripisana prvo izlaganje temeljnih aspekata društvene znanosti i [[Semiotika|semiotike]], iako njegovi pogledi ne moraju nužno utjecati na prve socijalne znanstvenike.
Vico predlaže istraživanje tradicije, mitologije i jezika kao metode za istraživanje povijesti. Za njega se vijeruje da je bio pionir etnologije. Po Vicu povijesni tijek prati slični uzorak, unutar svih nacija; iako ne u svim detaljima. Prvi su ljudi razmišljali u mitskim oblicima, ''universali fantastici'' ili poetske ličnosti. Sve nacije počinju s ''fantasia'', snagom imaginacije i vremenom bogova koji su potrebni da bi se razumio svijet. Nakon toga dolazi drugo doba u kojemu se ''fantasia'' koristi da bi se kreirale socijalne institucije i [[heroj]]i se koriste da bi se inspirirale moralne vrline. Treće i finalno doba je doba racionalnosti, u kojemu čovječanstvo upada unutar ''barbarie della reflessione''; barbarizam reflekcija. Prema Vicu, postoje bogovi, heroji i ljudi; koji se ponavljaju unutar svijeta nacija, kreirajući ''storia ideale eterna'' idealnu cjelovitu povijest.▼
On je također poznat po mišljenju ''Verum esse ipsum factum'' ([[hrvatski|hrv.]] ''Istina je sama po sebi činjenica''), prijedlog koji se percipira kao rani primjer konstruktivističke epistemologije. Smatra se kako je Vico označio početak moderne filozofije povijesti, iako se termin ne nalazi u njegovim tekstovima, Vico govori o ''povijesti filozofije pripovijedanoj filozofski''. Iako nije bio historicist, interes za Vica se obično nalazi kod historicista, kao što su Isaiah Berlin i Hayden White.
Proučavao je Platona i Tacita. Kao teoretičar prava istraživao je odnos povijesti prava i ljudskog mišljenja, a rezultate tih istraživanja izložio je u knjizi ''Univerzalno pravo''. Povijest je pokušao objasniti kao proces koji teče po određenim zakonima, od kojih je jedan cikličko smjenjivanje uspona i padova. ▼
== Životopis ==
Vico je bio izolirani genij, koji je živio gotovo u siromaštvu i nikada nije upoznao mislioca iste veličine. Ipak su njegovi pogledi utjecali na mnoge filozofe u [[19. stoljeće|19.]] i [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. [[Karl Marx]] je proučavao Vicoa, i mnoge svoje poglede duguje njemu. Također Vicova ideja ''verum factum'' predviđa [[pragmatizam]] [[Charles Sanders Peirce|Peirce]]a. On je bio u stanju predvidjeti povijesni razvoj Europe s velikom točnošću. U dvadesetom stoljeću, njegove ideje o mitu i nacijama bivaju prihvaćene od [[James Joyce]]a, kao i [[Edward W. Said]]a.▼
Giambattista Vico je rođen u [[Napulj]]u, [[23. lipnja]] [[1668.]] godine. Pohađao je više gimnazija, ali zbog lošeg zdravlja i nezadovoljstva prema isusovačkoj skolastici, počinje se školovati doma. Dokazi iz njegova autobiografskog djela ukazuju na vjerojatnost kako je Vico uglavnom bio samouk. Vico je primio formalno visoko obrazovanje na Sveučilištu u Napulju, gdje je diplomirao [[1694.]] kao doktor civilnog i kanonskog prava.
Godine [[1699.]], oženio je prijateljicu iz djetinjstva, Teresu Caterinu Destito te je predavao govorništvo na Sveučilištu u Napulju. Tijekom svoje karijere, Vico će težiti, ali nikada postići, respektabilnijem mjestu u sudskoj praksi. Godine [[1734.]] je imenovan kraljevskim povjesničarom, [[Karlo III., španjolski kralj|Karla III.]], kralja Napulja, dobivši plaću koja nadmašuje onu koju je imao kao profesora. Vico je zadržao mejsto predavača govorništva sve do [[1741.]] kada se umirovljuje.
=== Djelovanje ===
▲Njegovo glavno djelo je
▲
▲
▲Vico je bio izolirani genij, koji je živio gotovo u siromaštvu i nikada nije upoznao mislioca iste veličine. Ipak su njegovi pogledi utjecali na mnoge filozofe u [[19. stoljeće|19.]] i [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. [[Karl Marx]] je proučavao
== Djela ==
| |||