Krsto Špoljar: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodao četiri djela i dvije vanjske poveznice
Dorađen životopis i dodana dvije bibliografske jedinice u literaturu
Redak 1:
{{zaglavlje}}'''Krsto Špoljar''' ([[Bjelovar]], 1. rujna [[1930]]. - Zagreb, 28. studenog [[1977]].), [[Hrvatska|hrvatski]] književnikpjesnik, pripovjedač, romansijer, esejist, književni kritičar i urednik. Objavio niz pjesničkih zbirki, romana, drama, novela i tajnikpripovijesti te uredio i pripremio dvije antologije hrvatske lirike i niz djela u ediciji Pet izdavačkestoljeća kućehrvatske "Zora"književnosti.
 
Krsto Špoljar pripada [[Krugovi|krugovaškoj]] generaciji hrvatskih književnika. Bio je vrlo marljiv, strastveno se bavio [[Književnost|književnošću]] i vođenjem ugledne i uspješne izdavačke kuće "[[Zora]]". Godine [[1962]]. organizirana je velika proslava [[120]]. obljetnice [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]]. Pri tom je pokrenuta velika biblioteka "Pet stoljeća hrvatske književnosti" u suradnji s izdavačkom kućom Zora. Krsto Špoljar bio je u uredničkom odboru te tajnik toga projekta. Godine [[1971]]., imao je mnogo neprilika i policijskih ispitivanja, zbog objavljivanja knjige "Hrvatska balada".(v. [[hrvatsko proljeće]])
 
== Životopis ==
 
Rođen je u Bjelovaru, gdje je i maturirao. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je jugoslavistiku i hrvatski jezik.
Dolaskom na studij u godini 1949./50. objavljuje svoje prve pjesme. Početkom pedesetih godina pokreće književne časopise "Literaturu" i "Galeriju" od kojih izlazi samo po jedan broj. Od 1953. surađuje u "Krugovima", gdje se javlja prvom prozom "Ana je otišla", a kasnije, uz prozu, objavljuje pjesme, kritike i prikaze. Sastavio je i dvije antologije: prvu, hrvatske ljubavne lirike pod naslovom Ljubav pjesnika 1956. i drugu, hrvatske satirične poezije Smijeh i rane 1957. Godine 1959. -1960. bio je i urednikom "Književne tribine".
Kao mladi književni kritičar bio suradnikom „Izvora“, a kao književnik objavljivao je u književnim časopisima „Krugovi“ i „Republika“. U suradnji s Miroslavom Vaupotićem sastavio je 1961. godine bibliografski leksikon „Književni godišnjak“. Od 1962. do 1968. godine uz Ivana Dončevića i Novaka Simića urednik je Republike. Bio je član Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Dobitnik je nagrade “Vladimir Nazor” za 1969. godinu.<ref>Mladen Medar, Dio ostavštine hrvatskih književnika s bjelovarskog područja u Gradskome muzeju Bjelovar, Muzeologija 43/44, Zagreb 2006./2007., str. 248.</ref>
 
Jedan je od najzaslužnijih u ostvarenju nakladničkog projekta izdavačke kuće „Zora“ - biblioteke "Pet stoljeća hrvatske književnosti", kojoj je bio tajnik i urednik. Godine 1971. kratko je vrijeme direktor izdavačkog poduzeća „Zora“. S ove funkcije smijenjen je zbog objavljivanje romana Hrvatska balada (objavljen u Republici, br. 9, 1971., u isto vrijeme tiskan u izdanju Nakladnog zavoda Matice Hrvatske). U njemu je kroz lik glavnog junaka iznio kritiku suvremene književne prakse. <ref>Ivan Bošković, „O Špoljaru, Hrvatskoj baladi, četrdeset godina poslije“, Nova Istra, god XVIII, sv. 47, br. 1-2. Pula 2013., str. 121-131.</ref>
 
Iako je K. Špoljar ostao bez radnog mjesta u „Zori“, Urednički odbor edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti jednoglasno ga je imenovao urednikom svih idućih kola Biblioteke. Zahvaljujući Špoljarovu trudu i upornosti Biblioteka se, unatoč svim neprilikama, uspjela održati. Iako Špoljar nije bio zatvaran, u sljedećih je pet godina, odnosno sve do svoje prerane smrti 1977., proživio najteže godine svog života i doživio najveća poniženja zbog neshvatljivih policijskih ispitivanja, koja nisu prestajala i u svojoj su se besmislenosti ponavljala. Naime, tih godina Služba državne sigurnosti (SDS) redovito je dolazila u redakciju Špoljaru na informativne razgovore (pitanja su uvijek bila ista, kao i trajna zabrana njegova kretanja izvan kuće u vrijeme boravka Tita u Zagrebu ili neke druge važne osobe).<ref>[http://www.matica.hr/kolo/319/Pet%20stolje%C4%87a%20hrvatske%20knji%C5%BEevnosti/ Jelena Hekman, „Pet stoljeća hrvatske književnosti“, Kolo – časopis Matice Hrvatske za književnost, umjetnost i tradiciju, br. 4, Zagreb 2011.] (pristupljeno 2. listopada 2016.)</ref>
 
Objavio je zbirke pjesama Ja svakidašnji, Porodica harlekina i Raj te romane Brod čeka do sutra, Mirno podneblje, Stračara male sreće, Terasa anđela čuvara, Gvožđe i lovor, Tuđina, Vrijeme i paučina: sentimentalni odgoj na hrvatski način, Neprilike s muzom, Hrvatska balada. Roman Vjenčanje u Pariz, posthumno mu je objavljen 1980. u izdanju Nakladnog zavoda Matice Hrvatske.
 
== Djela ==
Line 18 ⟶ 30:
 
Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator [[Ivan Antolčić]].
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
== Literatura ==
 
* Nova Istra – časopis za književnost, kulturološke i društvene teme, god XVIII, sv. 47, br. 1-2. Pula 2013., str. 119.-170.
* Ivan Bošković, „O Špoljaru, Hrvatskoj baladi, četrdeset godina poslije“, Nova Istra, god XVIII, sv. 47, br. 1-2. Pula 2013., str. 121-131.
* Mladen Medar, Dio ostavštine hrvatskih književnika s bjelovarskog područja u Gradskome muzeju Bjelovar, Muzeologija 43/44, Zagreb 2006./2007., str. 248.
* Jelena Hekman, „Pet stoljeća hrvatske književnosti“, Kolo – časopis Matice Hrvatske za književnost, umjetnost i tradiciju, br. 4, Zagreb 2011.
 
 
== Vanjske poveznice ==
Line 23 ⟶ 46:
* http://www.exlibris.hr/spoljar_hrvatska_balada.htm
* http://www.exlibris.hr/hrvatska_balada_jurisic.pdf
* http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=7677