Hrvatska glazba u Bosni i Hercegovini: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m od olova do trnova |
m →Povijesni pregled razvoja glazbe: ispravak |
||
Redak 10:
Za četiri stoljeća [[Osmansko carstvo|osmanlijske vlasti]] nema također izvora koji bi govorili o glazbenim djelatnostima, osim onih u narodu i među franjevcima. Spominje se samo da je Franjo Bosanac, prebjeg iz Bosne djelovao u [[Italija|Italiji]] u prvoj polovici [[16. stoljeće|XVI. stoljeća]]. Ostavio je iza sebe više djela skladanih za lutnju i tako ušao u povijest europske glazbe. Međutim, [[Bosanski franjevci|bosanskohercegovački franjevci]], školovani uglavnom u Italiji, njegovali su u svojim samostanima u [[Kraljeva Sutjeska|Kraljevoj Sutjesci]], [[Kreševo|Kreševu]], [[Fojnica|Fojnici]] i [[Sarajevo|Sarajevu]] i crkvenu glazbu. U [[17. stoljeće|XVII. stoljeću]] spominje se Mato Banjalučanin te u [[18. stoljeće|XVIII.]] Vice Vicić,<ref name="Dragutin" /> koji su i skladali crkvenu glazbu i mise.
[[Datoteka:Orchestra in the Croatian reading roomin Bugojno 1908.JPG|mini|lijevo|Tamburaški sastav u Bugojnu, 1908.]]
Kad je po aneksiji Bosne i Hercegovine [[1878.]] godine opet uspostavljena sveza s Europom, naravno preko Hrvatske, odnosno Austro-Ugarske, počinje postupno opet glazbena djelatnost koju vode uglavnom doseljeni [[Hrvati]], [[Česi]] i vojnički glazbenici. Zapisano je kako su [[1881.]] godine u [[Banja Luka|
Domaće stanovništvo se u ovom periodu počinje uključivati u kulturne i umjetničke aktivnosti, najčešće u okviru čitaonica, gdje se povremeno izvode programi sa glazbenim točkama. Ubrzo se, međutim, usporedno sa [[Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini|buđenjem nacionalne svijesti]], javlja težnja za sustavnim njegovanjem pjesme pa dolazi do osnivanja čitavog niza pjevačkih društava. Ona su okupila širok krug članova i predstavljala u to vrijeme žarište glazbenog života.
| |||