Operacija Una: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
m →‎Epilog: ispravak
Redak 78:
Operacija Una informativno je ignorirana i vrlo brzo potisnuta iz kolektivnog sjećanja. Informacija nije bilo, tako da se o stvarnoj situaciji doznavalo tek iz razgovora s obiteljima branitelja koji su sudjelovali u akciji. [[Sisak]] je tih dana brujio o poginulim pripadnicima 2. gardijske brigade (26 poginulih) stacionirane u tom gradu,<ref>http://www.udruga2gbr-gromovi.hr/novosti/una-95-in-memoriam/</ref><ref>http://www.udruga2gbr-gromovi.hr/novosti/sjecanje-na-poginule-gromove-u-akciji-una-95/</ref> od kojih su mnogi bili Siščani. Danas je se uglavnom sjećaju sudionici i obitelji poginulih hrvatskih vojnika. Postrojba koja je značajnije stradala jest 1. bojna 2. gardijske brigade, udarna postrojba zvana "[[Crne Mambe]]" (13 poginulih).<ref>http://igi-domovinskirat.blogspot.com/2012/04/crne-mambe.html</ref> Osim velike cijene koje su u neuspješnoj operaciji platili pripadnici hrvatskih gardijskih brigada, posljedice je trpio i general [[Vinko Vrbanac]], koji je predložio prekid akcije i koji navodno o akciji nije izvještavao načelnika Glavnog stožera generala Červenka: protiv njega je pokrenut stegovni postupak i kasnije je umirovljen. Generali koji su na terenu vodili postrojbe nisu mogli utjecati na političke i vojne odluke tadašnjeg hrvatskog državnog vrha, prije svega [[Marijan Mareković]], zapovjednik IZM-a (izmještenog zapovjednog mjesta) za Unu, potom general [[Damir Goršeta]], te [[Jozo Miličević]] i [[Zvonko Peternel]] kao zapovjednici gardijskih brigada.
 
General Željko Mareković (ratni zapovjednik 1. gardijske brigada, koji je i nakon Domovinskog rata bio među nekolicionom najvažnijih hrvatskih vojnih zapovjednika), koji je na terenu upravljao akcijama hrvatskih snaga, u intervjuu za “Jutarnji list“ 2006. godine iznosi detalje koji se donekle razlikuju od uobičajenih pogleda na operaciju: “Kad su 1. i 2. gardijska brigada napravile mostobran na Uni i kad je trebalo ubrati plodove jednodnevne borbe na rijeci, došla je zapovijed da se sve naše postrojbe povuku. Malo je ljudi tada znalo zašto. Tek sam prije nekoliko mjeseci pročitao da su se američki avioni u Avianu već zagrijavali da tuku naše snage na Uni. Očito da ta operacija nekome nije politički odgovarala. Hrvatske snage su, uz pomoć Armije BiH, zauzele to područje i kretale se prema BanjaBanjoj Luci. U toj operacji uništili bismo Banja Luku, odnosno Republiku Srpsku, a Miloševiću bi, nekoliko mjeseci nakon 250 tisuća izbjeglica iz tzv. Krajine, u Beograd stiglo još pola milijuna iz Republike Srpske.“ <ref>[http://www.jutarnji.hr/-o-dignitetu-domovinskog-rata-trebaju-brinuti-branitelji-/230398/ “'O dignitetu Domovinskog rata trebaju brinuti branitelji'“], Željka Matković za Jutarnji List, 4. kolovoza 2006, </ref>
 
==Izvori==