Operacija Una: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Epilog: ispravak |
m ispravak using AWB |
||
Redak 17:
}}'''Operacija Una''' jedina je operacija HV-a tijekom 1995. koja nije završila pobjedom Hrvatskih snaga. Odvijala se od 18. rujna do 19. rujna 1995., svega 1 dan. U operaciji “Una” se hrvatska vojska suočila s organiziranim i vrlo odlučnim otporom snaga bosanskih Srba, te je zbog objektivnog neuspjeha da se probije neprijateljsku obranu i zbog znatnih hvatskih žrtava, neki ubrajaju među najtragičnije vojne akcija HV-a: riječ je ujedno o prvom ozbiljnom uspjehu srpskih snaga u borbama protiv HV nakon 1992. godine.
Nakon što su samo nekoliko dana ranije Sjedinjene Američke Države tražile da Hrvatska zaustavi [[Operacija Maestral|Operaciju Maestral]] u središnjoj i zapadnoj Bosni i da se odustane od planirane [[Operacija Burin|Operacije Burin]] radi oslobođenja šireg prostora Istočne Hercegovine u zaleđu dubrovačkog područja, [[Richard Holbrooke]], američki diplomat zadužen za dovođenje sukobljenih strana u BiH za pregovarački stol zatražio je 17. rujna 1995. od predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana da zauzme Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi - uz obrazoženje da je to potrebno da bi se prisililo Srbe na popuštanje u pregovorima. SAD su, međutim, jasno izrazile da ne žele da hrvatske snage zauzmu i
Za razliku od dobro pripremljene i uspješne Operacije Maestral koja je zaustavljenja na energično zauzimanje SAD i za razliku od pomno pripremane i nikad provedene ''Operacije Burin'' u Istočnoj Hercegovini, Operacija Una - pokrenuta uz najavu od svega jednog dana - je bila nedovoljno pripremljena i utemeljena na pogrešnoj obavještajnoj procjeni (kojoj su u nepoznatoj mjeri kumovale informacije dobivene od Amerikanaca) da Srbi na području gdje HV pokreće najsloženiju vrstu napadne operacije - takvu koja uključuje forsiranje nabujale rijeke Une - ne raspolažu snagama dovoljnim za organiziranje adekvatne obrane. Hrvatske snage u napadu su pretrpjele znatne gubitke, te se od daljnjeg napredovanja odustalo zbog ocjene da napad nije dovoljno dobro organiziran i da prijete daljnji teški gubitci.
Redak 78:
Operacija Una informativno je ignorirana i vrlo brzo potisnuta iz kolektivnog sjećanja. Informacija nije bilo, tako da se o stvarnoj situaciji doznavalo tek iz razgovora s obiteljima branitelja koji su sudjelovali u akciji. [[Sisak]] je tih dana brujio o poginulim pripadnicima 2. gardijske brigade (26 poginulih) stacionirane u tom gradu,<ref>http://www.udruga2gbr-gromovi.hr/novosti/una-95-in-memoriam/</ref><ref>http://www.udruga2gbr-gromovi.hr/novosti/sjecanje-na-poginule-gromove-u-akciji-una-95/</ref> od kojih su mnogi bili Siščani. Danas je se uglavnom sjećaju sudionici i obitelji poginulih hrvatskih vojnika. Postrojba koja je značajnije stradala jest 1. bojna 2. gardijske brigade, udarna postrojba zvana "[[Crne Mambe]]" (13 poginulih).<ref>http://igi-domovinskirat.blogspot.com/2012/04/crne-mambe.html</ref> Osim velike cijene koje su u neuspješnoj operaciji platili pripadnici hrvatskih gardijskih brigada, posljedice je trpio i general [[Vinko Vrbanac]], koji je predložio prekid akcije i koji navodno o akciji nije izvještavao načelnika Glavnog stožera generala Červenka: protiv njega je pokrenut stegovni postupak i kasnije je umirovljen. Generali koji su na terenu vodili postrojbe nisu mogli utjecati na političke i vojne odluke tadašnjeg hrvatskog državnog vrha, prije svega [[Marijan Mareković]], zapovjednik IZM-a (izmještenog zapovjednog mjesta) za Unu, potom general [[Damir Goršeta]], te [[Jozo Miličević]] i [[Zvonko Peternel]] kao zapovjednici gardijskih brigada.
General Željko Mareković (ratni zapovjednik 1. gardijske brigada, koji je i nakon Domovinskog rata bio među nekolicionom najvažnijih hrvatskih vojnih zapovjednika), koji je na terenu upravljao akcijama hrvatskih snaga, u intervjuu za “Jutarnji list“ 2006. godine iznosi detalje koji se donekle razlikuju od uobičajenih pogleda na operaciju: “Kad su 1. i 2. gardijska brigada napravile mostobran na Uni i kad je trebalo ubrati plodove jednodnevne borbe na rijeci, došla je zapovijed da se sve naše postrojbe povuku. Malo je ljudi tada znalo zašto. Tek sam prije nekoliko mjeseci pročitao da su se američki avioni u Avianu već zagrijavali da tuku naše snage na Uni. Očito da ta operacija nekome nije politički odgovarala. Hrvatske snage su, uz pomoć Armije BiH, zauzele to područje i kretale se prema Banjoj Luci. U toj operacji uništili bismo
==Izvori==
| |||