Babilonska astronomija: razlika između inačica

Babilonci su bili prva poznata [[civilizacija]], koja je imala teoriju o kretanju planeta. Tako na primjer, Amisadukina Venerina tablica, koja potječe iz 7. stoljeća pr. Kr., pokazuje promatranja kretanja planete Venere, koja su se vjerovatnovjerojatno vodila i puno prije. Tekst Enûma Anu Enlil, koji isto potječe iz 7. stoljeća pr. Kr., iz vremena [[Novoasirsko Carstvo|Novoasirskog carstva]], prikazuje niz pretkazanja, vezanih uz kretanje planeta. Osim Venere, znali su za kretanje [[Mars (planet)|Marsa]], [[Jupiter (planet)|Jupitera]] i [[Saturn (planet)|Saturna]]. O [[Kozmologija|kozmologiji]] starih Babilonaca se malo zna. <ref> "Babylonian Observational Astronomy" A. Sachs, journal=Philosophical Transactions of the Royal Society of London, 1974., publisher=Royal Society of London </ref>

Mnogi znanstvenici se slažu da su [[Stara Grčka|stari Grci]] vjerovatnovjerojatno saznali za Metonov ciklus od babilonskih pisara. [[Meton]], grčki astronom iz 5. stoljeća pr. Kr., razvio je lunarno-solarni [[kalendar]] na osnovu činjenice da je broj dana u 19 [[Julijanska godina (astronomija)|julijanskih godina]], cjelobrojni višekratnik broja dana što ih sadržava [[sinodički mjesec]], pa se stoga u tom ciklusu izmjenjuju [[Mjesečeve mijene]].

Taj sirovi materijal je vjerovatnovjerojatno bio težak za upotrebu, tako da su bez sumnje i sami Kaldejci sastavljali zabilješke, npr. osmatranih pomrčina (pronađene su neke tablice sa spiskom svih pomrčina u razdoblju koje pokriva jedan saros). Ovo im je omogućilo da prepoznaju periodična ponavljanja događaja. Između ostalog, u Sistemu B su koristili:

Babilonci su sve periode izražavali u sinodičkim mjesecima, vjerovatnovjerojatno zato što su koristili lunarno-solarni kalendar. Različiti odnosi sa godišnjim pojavama su doveli do različitih vrijednosti za dužinu godine.

Sve ovo znanje Grcima je vjerovatnovjerojatno preneseno ubrzo nakon osvajanja [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]] (331. pr. Kr.). Prema klasičnom filozofu [[Simplicije|Simpliciju]] (6. stoljeće), Aleksandar je naredio prevođenje povijesnih astronomskih zapisa pod nadzorom svog kroničara Kalistena iz Olinta, koji ih je poslao svom ujaku [[Aristotel]]u. Treba spomenuti da, mada je Simplicije prilično kasniji izvor, njegovo objašnjenje može biti pouzdano. Simplicije je proveo neko vrijeme u progonstvu na [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo|sasanidskom persijskom dvoru]], pa je mogao imati pristupa izvorima koji su na Zapadu bili izgubljeni. Upadljivo je da on pominje naslov ''tèresis'' ([[Grčki jezik|grčki]]: straža), što je čudno ime za jedno povijesno djelo, ali je zapravo dobar prijevod babilonskog naslova ''massartu'', što znači "čuvati" ali i "promatrati" (i u našem jeziku "gledati" može značiti i "čuvati"). Ipak, Aristotelov učenik Kalip iz Kizika je negde u to vrijeme uveo svoj 76-godišnji ciklus, poboljšanje 19-godišnjeg [[Meton]]skog ciklusa. Početak prve godine svog prvog ciklusa je postavio na dan [[suncostaj]]a 28. lipnja 330. pr. Kr. (proleptički [[julijanski kalendar]]), ali izgleda da je kasnije brojao lunarne mjesece od prvog mjeseca poslije Aleksandrove odlučujuće bitke kod Gaugamele, 1. listopada 331. pr. Kr. Tako je Kalip mogao dobiti podatke iz babilonskih izvora, a Kidinu je mogao koristiti njegov kalendar.

U svakom slučaju, prijenos astromskih zapisa je zahtijevalo odlično poznavanje klinastog pisma, jezika i postupaka, tako da zvuči vjerovatnovjerojatno da su ga obavili neki nepoznati Kaldejci. Babilonci su svoja promatranja datirali po svom lunarno-solarnom kalendaru, u kome su mjeseci i godine imali različite duljine (29 ili 30 dana, odnosno 12 ili 13 mjeseci). U to vrijeme nisu koristili reguliran kalendar (npr. neki na osnovu Metonovog ciklusa, što će činiti kasnije), već su novi mjesec započinjali na osnovu osmatranja mladog Mjeseca. Zbog ovoga su izračunavanja trajanja između događaja bila vrlo teška.

Hiparh je onda mogao prebaciti te zabilješke u egipatski kalendar, koji je koristio fiksnu godinu od 365 dana, bez izuzetka (s 12 mjeseci od po 30 dana, plus 5 dana): ovim je izračunavanje vremenskog razdoblja znatno olakšano. Ptolomej je sva osmatranja datirao po ovom kalendaru. On je također napisao: "sve što je on (Hiparh) uradio, bilo je da zbirku planetarnih osmatranja sredi na korisniji način" (''Almagest IX.2''). [[Plinije Stariji]] tvrdi (''Naturalis Historia II.IX(53)'') o predviđanju pomrčina: "Poslije njihovog vremena ([[Tales]]ovog) putanje obije zvijezde (Sunce i Mjesec) tokom 600 godina je predvidio Hiparh,...". Ovo kao da vodi na zaključak da je Hiparh predvidio pomrčine za razdoblje od 600 godina, ali imajući u vidu ogromnu količinu potrebnog računanja, ovo je malo vjerovatnovjerojatno. Prije će biti da je Hiparh napravio spisak svih pomrčina od Nabonasarovog do svog vremena.