Matej Ninoslav: razlika između inačica

Razdoblje od početka XII stoljeća pa do dolaska na vlast bana Mateja Ninoslava 1232. godine u Bosni je obilježeno jačanjem i širenjem Crkve bosanske i njenog učenja, te naglim porastom moći i uticaja lokalnog plemstva. Umjesto da se nakon čina odricanja 1203. godine hereza u Bosni smiri, kako su to u [[Rim]]u očekivali, došlo je do njenog širenja na Slavoniju. Dok su bosanski krstjani stupili u kontakt sa patarenima na zapadu. Jedna srednjovjekovna hronika bilježi da je 1233. godine ''antipapa'' albižana boravio u Bosni. Budući da Rim u Bosni nije uspio ojačati katoličko pravovjerje, u Bosnu 1233. godine iz Rima dolazi kardinal Jakob. On je u Bosni zatekao novog bana, Mateja Ninoslava, porijeklom iz heretičke porodice, kojega je privolio, vjerovatnovjerojatno uz pritisak Kaločke nadbiskupije da prihvati katoličanstvo. Zajedno sa Ninoslavom na katoličanstvo je prešao i budući ban [[Prijezda I. Kotromanić]]. Prijezda je svog sina Stjepana predao dominikancima morao predti kao taoca, čime je jamčio da neće odstupiti od Rima. Budući da dubrovački nadbiskup nije poduzimao ništa protiv hereze u Bosni (Dubrovniku su bili važni privredni interesi u Bosni) kardinal Jakob za biskupa u Bosni postavlja dominikanca Ivana Teutonca. Dominikanci su istovremeno preuzeli vršenje inkvizitorske dužnosti, koju im je povjrio papa [[Grgur IX.]], za zasluge u borbi protiv albižana u južnoj Francuskoj.